O aktuelnoj temi, stvaranju u doba vještačke inteligencije više riječi je bilo na sedmoj večeri devetog izdanja Festivala „Ćirilicom“ u Budvi, na prostoru ispod Citadele. U sinoćnjem programu učestvovali su prezviter dr Oliver Subotić, paroh pri Hramu Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu i informatički inženjer i Nina Savčić, srpska teoretičarka kulture i medija. Aktuelna i zanimljiva tema vještačke inteligencije, prema riječima prezvitera Subotića, iskušava domete ljudske kreativnosti u domenu pisanja romana, lekture i korekture, prevodilaštva, fotografije i drugih oblasti.
U kontekstu ekspanzije interneta, kako je otac Oliver naglasio, pionirska istraživanja pokrenuo je Sven Birkerts, američki esejista i književni kritičar koji je 1994. godine objavio knjigu „Gutenbergove elegije“, sa podnaslovom „Sudbina čitanja u elektronskom dobu“.
„Tada se pojavio hipertekst kao jedna potpuno nova forma, budući da je internet postao javna mreža. Znate da je u početku internet bio vojna mreža, dizajnirana da komunikacija može da postoji u slučaju nuklearnog rata, kasnije se preselio u naučne laboratorije, da bi danas postao javna mreža i nešto bez čega funkcionisanje civilizacije nije moguće. Te 1994. internet je tek bio u povoju, to je bilo daleko od današnjeg nivoa, propusni opseg je bio jako mali, ali ta hipertekstualna forma, načelno gledano, bila je ista koju imamo danas. U stvari, mi dok čitamo taj tekst, sve vrijeme ne idemo linearlno kroz sadržaj nego skačemo sa teme na temu. I Birkerts je postavio pitanje na koji način to mijenja našu percepciju i mogućnost ulaženja u dubinu teksta, kao i mogućnost naše ekspresije misli. Pitanje koje je tada postavio djelovalo je pomalo iluzorno i pretjerano, ali vrijeme mu je dalo za pravo“, istakao je Subotić.
Prema njegovim riječima, veliko je pitanje kako ćemo se snaći u cijeloj toj priči.
„Ja inače nisam sklon da mračim, volim da realno sagledam cijelu situaciju kakva jeste i uvijek sam optimista kao hrišćanin. Ali sam realan u nekim projekcijama i mislim da ćemo ipak naći rješenje, ali ne na globalnom nivou. Tu je pritisak korporativne i vojne sfere strahovit. Na nekom mikro socijalnom planu, mi mnogo možemo da uradimo. U ovom trenutku na polju kreativnosti mi moramo da se branimo prije svega u odbrani našeg kreativnog potencijala. Mi smo ga zadobili u djetinjstvu, jer smo mi dočekali savremene tehnologije, ali naša djeca su u jednoj ozbiljnoj opasnosti zato što su oni dočekani od savremenih tehnologija. I mi moramo biti njima najbolji prijatelji, tako što ćemo odbraniti njihov kreativni potencijal. Prvo, mi moramo da odbranimo onaj prostor koji je najuži prostor porodice, a to je naša kuća, drugi prostor je priroda – kategorija koju moramo da očuvamo po svaku cijenu i treća je sport, prije svega timski sportovi, jer oni tjeraju čovjeka da razmišlja. Mi ne možemo od ovog svijeta napraviti rajsko mjesto, to je nemoguće, ali možemo da uradimo da ne postane pakleno. To su davno pravoslavni mislioci primijetili, da je ovaj svijet pustinja, i mi možemo u jednom trenutku da se pomirimo sa tim – i nikom ništa, ali možemo da kažemo da jeste pustinja, ne možemo da je pošumimo, ali možemo da napravimo oaze. Naš zadatak je da pravimo oaze kreativnosti, a to su naše porodice“, zaključio je otac Oliver.
Teoretičarka kulture i medija, Nina Savčić istakla je da je više puta kroz istoriju čovjek imao priliku da se suoči sa nečim što je izumio, a što je moglo, kako je kazala, da krene i po dobru i po zlu.
„Svakako je neka ideja vodilja bila kreiranje nečeg dobrog i čovjek je više puta umio da se zaustavi, zato što je ono što je bilo zlo bilo u toj mjeri zlo, a nemamo potrebe da idemo dalje od primjera nuklearne bombe. A onda smo mi, ljudi čiji je izum mogao da zapreti čovječanstvu sjeli i dogovorili se i trudimo se da koliko-toliko još uvijek poštujemo taj dogovor. Mnoge dogovore smo prekršili, a ovaj za sada poštujemo, poslije određenih, naravno negativnih iskoraka koji su, čini mi se, mrlja na licu čovjeka. Sa vještačkom inteligencijom drugačije, zapravo drastično drugačije, zato što je toliko zavodljivo i toliko je inkorporirano u naš život i toliko nam pomaže da sigurno ne znamo gdje je granica. Čak i ukoliko bismo umjeli da kažemo gdje je granica, veliko je pitanje ko bi je prihvatio. Što znači da bi ponovo kao vrsta treba da sjednemo i da se dogovorimo da to nećemo da zloupotrijebimo. Tako da mi se čini da je ta neka dispotpijska mogućnost realna, u kojoj budućnosti – to ne znamo“, kazala je Savčić.
Ona je ukazala na Maksa Tegmarka i njegovu knjigu „Život 3.0: Biti čovjek u doba vještačke inteligencije“. Kako je naglasila, Tegmark je prije nekoliko godina želio da se razvoj vještačke inteligencije pauzira na šest mjeseci.
„Tu ideju potpisalo je oko 50 hiljada naučnika i istraživača, ljudi koji se zaista time bave i duboko su uključeni u razvoj vještačke inteligencije. Razlog takvog apela bio je stvaranje dobre regulative, zato što vještačka inteligencija brzo napreduje i njeni su proizvodi suviše zavodljivi, u mnogim sferama nam jako pomažu i gradimo je više i dalje. A regulativa ne ide istom brzinom kao razvoj vještačke inteligencije, i to na kraju nije prihvaćeno. U trenutku kada je on bio pitan, to je bilo prije recimo četiri godine, rekao je da je pauza neophodna i da je taj trenutak sada. Tegmarka smatram izuzetnim naučnikom i on je govorio o tome da smo nekad bili homosapijensi, te da prelazimo u drugu vrstu, da smo postali ljudi ne informacija i znanja nego da bi trebalo i da postajemo blagovremeno vrsta koja ide za iskustvima i da je to ono što odvaja. Dakle, vještačka inteligencija je već postala superiorni subjekt. Meni se dopada to subjekt, ne moram da je nazovem bićem ili nekom biosferom, tehnosferom… A jeste nažalost subjekt, ne više objekat, Dakle, postala je superiorna i sposobna za širok sepktar radnji. Ipak, ono što joj nedostaje to je iskustvo. U tom smislu se i razlikujemo i to je ono što još uvijek stoji na našoj strani – iskustvo svih onih radnji, doživljaja koje je nemoguće da vještačka inteligencija proprati“, istakla je Savčić.
Uprkos sveprisutnosti vještačke inteligencije u svakodnevnom životu, sagovornici festivalske večeri naglasili su važnost očuvanja čovjekove dubinske misli, iskustva i duhovnosti kao temelja kreativnosti. Upravo je taj potencijal – da maštamo, stvaramo i saosjećamo – ono što nas, bez obzira na tehnološke izazove, i dalje čini nezamijenjivim u vremenu u kojem se granica između čovjeka i algoritma sve teže uočava.
Festival „Ćirilicom“ organizuju Narodna biblioteka „Miroslav Luketić“ Budva i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, uz podršku Opštine Budva i Turističke organizacije opštine Budva. Ovogodišnje izdanje traje do 17. septembra.
Izvor: RTV Budva
