Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej Ostoja Knežević. Sasluživali su protojereji: Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, Nikola Pejović i Igor Balaban, jereji: Velimir Bugarin i Konstantin Dojić, kao i đakon Vedran Grmuša.
Prazničnom besjedom sabranima se obratio protojerej Ostoja Knežević, čestitajući ovaj veliki praznik kada je Presveta Bogorodica uvedena u Hram.
Tumačeći današnje jevanđelsko začalo, koje se završava riječima: Vaistinu, blaženi su oni koji slušaju reč Božiju i drže je, koje su bile Hristov odgovor ženi koja je slušajući riječi Gospodnje kazala: Blažena utroba koja te je nosila, i dojke koje si sisao, prota Ostoja je kazao da je Gospod od svih vrlina Svoje Majke najviše istakao Njeno smirenje i poslušanje prema riječi Božijoj.
Prota Ostoja je, govoreći o prazniku Vavedenja Presvete Bogorodice u Jerusalimski hram, kazao da ovaj događaj – kada su pravedni roditelji Sveti Joakim i Ana doveli trogodišnju Mariju u hram da je predadu Bogu na službu prema ranijem obećanju svome – označava početak službe Presvete Bogorodice Bogu i hramu. .
U daljem obraćanju o. Ostoja ističe značaj hrama kao mjesta susreta Boga i čovjeka. Povlačeći paralelu sa sadašnjim vremenom, gdje smo zapravo okruženi brojnim crkvama, u poređenju sa ondašnjim Izrailjem koji je imao samo jedan hram. No iako su mjesta gdje su mnogi poklonici živjeli bila udaljena u odnosu na Jerusalimski hram, ljudi su se trudili da ovaj hram posjete bar jednom godišnje.
Podsjetio je prota kako je prvosveštenik Zaharija na čudesan način uveo mladu Mariju ne samo u hram, nego u Svetinju nad svetinjama— prostoriju nepristupnu mirjanima, u koju nije bilo dopušteno da ulaze ni sveštenici, već samo prvosveštenik, i to jedanput godišnje. Govoreći o predmetima koji su čuvani u Svetinji nad svetinjama – pločama Zavjeta, Aaronovom štapu i Nebeskoj mani – prota ih je povezuje sa Presvetom Bogorodicom pozivajući se na crkvene himne, pjesme, koje upravo opisuju Presvetu Bogorodicu kao „procvjetali štap Aaronov“ i koja se slavi kao Ona kroz koju je „kletva ukinuta“ i kroz koju je „radost zasijala cijelom svijetu.“
U svojoj besjedi prota Ostoja je posebno istakao potpuno predanje Božijoj volji Presvete Bogorodice od ranog djetinjstva pa sve do kraja Njenog života i podsjetio na Njen odgovor na Blagovještenju, kada je pred Svetim arhangelom Gavrilom kazala: Evo sluškinje Gospodnje – neka mi bude po reči tvojoj, ilustrujući ovaj primjer kao eklatantan u domenu besprekorne poslušnosti i smirenja i vjere pred Bogom, koji zapravo i jeste primjer svima nama ljudima u svim vremenima i epohama bez razlike i ostatka.
„Ta njena spremnost da se odazove promislu i proviđenju Božijem o sebi, jeste veliki podstrek i putokaz svakome od nas, da i mi u našim životima kada se nalazimo pred neizvjesnostima, kada se nalazimo na raskršćima našega života, uvijek imamo u sebi i u svom srcu i svom umu, ove misli: Evo sluškinje Gospodnje, evo sluge Gospodnjeg, neka mi bude po riječi tvojoj! Da se prepustimo Božijem promišljanju o nama i da živimo u Božijem blagoslovu, i da živimo blagoslovom Presvete Bogorodice i da se hranimo Njenom vjerom i Njenom snagom i Njenom skrušenošću i poslušnošću pred Božijim promislom. Danas je ovaj divni praznik Njenog ulaska u hram Božiji koji nas opominje i na svetinju Presvete Bogorodice i na svetinju hrama Božijega kao mjesto susreta Boga i čovjeka i mjesto uzrastanja duhovnog svakoga čovjeka.“
Na kraju svog pastirskog slova prota Ostoja pruža i sagledavanje istorijskog konteksta ovog praznika, navodeći da je Sveta Jelena, majka Svetog cara Konstantina, u IV vijeku u Jerusalimu izgradila upravo crkvu posvećenu prazniku Vavedenja Presvete Bogorodice, i da je do VII vijeka cijela Crkva počela da proslavlja ovaj praznik. Takođe, objašnjava da je značajno što se praznik nalazi na početku Božićnog posta upravo kao priprema za sjedinjenje i zajednicu sa Hristom u srcu svakog čovjeka.
„Radujemo se ovome prazniku i slavimo ga i nije slučajno da se upravo proslavlja na početku Božićnoga posta, jer kroz ovaj praznik mi se pripremamo da u svoja srca uvedemo Bogomladenca Hrista, da se Hristos zacari u našim srcima što nije proces jednoga trenutka, nego proces cijelog našeg življenja i stremljenja. Neka bi dao Bog da naše srce postane hram Duha Svetoga, hram Bogomladenca Hrista“, poručio je protojerej Ostoja Knežević.
Tekst, foto: Boris Musić
