Praznik rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja liturgijski je proslavljen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Svetom službom Božijom načalstvovao je jerej Rade Despotović iz Srpske pravoslavne crkvene opštinu u Ljubljani pri Hramu Svetih Kirila i Metodija. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Ljubomir Jovanović i protojerej Rajko Rajković, starješina Crkve Svetog Đorđa u Ćupriji. Za pjevnicom je odgovarao Vasilije Uskoković, uz pratnju crkvenog hora „Sveti Jovan Vladimir“.
Ima jedna molitva, započinje besjedu otac Rade, neposredno pred početak čitanja Svetog Jevanđelja, kada sveštenik kaže: „Zapali čovjekoljubivi Vladiko neprolaznu svjetlost Tvoga bogopoznanja i otvori oči uma našega, da razumijemo Tvoje jevanđelske propovjedi, da razumijemo Tvoju jevanđelsku riječ, da razumijemo puteve Tvoga dolaska, da razumijemo tajnu spasenja, da razumijemo tajnu neba, tajnu ovoploćenja Sina Božijeg, i postajanja Sina čovečijeg, sve radi nas ljudi i radi našega spasenja“.
„Divan je današnji dan po mnogo čemu. Divan je Bog u Svetima svojim na prvom mjestu i divan je Bog u svetitelju Božijem i ugodniku Božijem koga danas proslavljamo. U časnom i slavnom proroku, Preteči i Krstitelju Jovanu. Danas proslavljamo njegovo slavno i čudesno rođenje. I potrebno je, zaista je potrebno, da se otvore oči uma našega, da se otvore te duhovne oči, da se otvore srca i duše naše, da razumijemo tajnu njegovoga rođenja. Da razumijemo sve ono što je Gospod učinio, i što čini preko Svetoga Jovana“, naglašava otac Rade.
Dalje je kazao da je Sveti Jovan veliki i svojim načinom života. Kao pustinjak, proveo je 30 godina u pustinji još od rođenja pa do 30. godine, kada je izašao među svoje sunarodnike i počeo da ukazuje na Gospoda Hrista. Na Onoga koji je došao u svijet da ponese grijehe ovoga svijeta kao jagnje Božje. Dakle, Jovan je nama poznat prije svega po svojoj propovjedi. Ta propovjed, ta njegova riječ grmi do današnjih dana, kroz svu istoriju, kroz sva vremena. A ona glasi: „Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko“.
Danas je, kakao je kazao, nasušno potrebno pričati o pokajanju, zato što je pokajanje isključivo crkvena propovjed.
„I Crkva se razlikuje o svih drugih institucija. Od svih drugih filosofskih, političkih, socioloških pokreta, baš po ovome što poziva čovjeka na pokajanje. Što poziva čovjeka na preumljenje, na promjenu života. Dakle, pokajati se znači izmjeniti sebe, izmjeniti svoj odnos do Boga, izmjeniti svoj odnos do čoveka, do bližnjega svoga. Pokajati se znači ući u tajnu radosti Božijega prisustva, jer pokajanje nije ništa drugo nego duhovna radost. U odnosu na tu duhovnu radost koju primamo prije svega mi hrišćani u Crkvi Hristovoj, mi dobijamo snagu, osposobljavamo se da se sukobimo sami sa sobom, da se sretnemo sami sa sobom, da zavirimo u svoje srce, da zavirimo u svoju dušu i u svoje umove, da pronađemo tamo one pogrešne i grijehovne poteze koje činimo svakodnevno u odnosu prema Bogu, prema bližnjem i prema samome sebi. Dakle, Jovan nas poziva na pokajanje. Jovan priprema rod ljudski da dočeka Hrista Spasitelja sveta kroz Svetu tajnu pokajanja“, kazao je jerej Rade Despotović i zaključio:
„Naš ulazak u Crkvu je praćen svetom tajnom pokajanja. Ali i naš život u Crkvi treba da bude sav u duhu pokajanja. Mi ne smijemo da napuštamo to polje, tu atmosferu i taj ambijent pokajanja. Zato, da se radujemo što je Sveti Jovan Prorok Krstitelj i Preteča došao među nas da nam otkrije Onoga i da najavi Onoga koji će doći da spase sve nas. Koji će doći kroz tajnu ovaploćenja da uzme našu prirodu, da uzme sve naše i da uznese u Carstvo nebesko, u Carstvo Očevo i da postavi sa desne strane Boga i Oca.
Zato, neka je blagosloven, braćo i sestre, ovaj današnji dan, ovo sveto sabranje. Da se radujemo duhovnom radošću. Da ta radost nikada ne nedostaje nama, kako bismo mogli da tom radošću ljubimo jedni druge, kako bismo mogli da osluškujemo jedni druge i da živimo jedni za druge. Jer plod pokajanja jeste, ništa drugo, nego ljubav čovjeka do Boga i ljubav čovjeka do čovjeka. Na kraju krajeva to jeste naša Crkva, a Crkva jeste sabor ljudi, sabranih na jedno mesto, koji služe Svetu liturgiju, Svetu evharistiju, i blagodare Ocu, Sinu i Duhu Svetome u vjekove vjekova. Amin.“
Dejan Vukić
