Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja, 7. jula 2026. ljeta Gospodnjeg, Svetom liturgijom u Manastiru Svetih arhangela na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta, načalstvovao je jerej Radomir Marinković, starešina Crkve Svetog Ilije na Mirijevu u Beogradu, uz sasluženje nastojatelja manastira, protosinđela Vasilija i đakona Lazara Markovića.
Nakon pročitanog Jevanđelja u kome se kaže da će se mnogi obradovati rođenju Svetoga Jovana, sabranom narodu se obratio jerej Radomir Marinković, koji je ukazujući na te riječi kazao da se i mi danas radujemo rođenju Svetoga Preteče i Krstitelja, najvećega od onih od žena rođenih, po riječima samoga Gospoda.
Po njegovim riječima ako bi upotrebili logiku, vrijednosni sistem ovoga svijeta, u životu Svetoga Jovana ne bi pronašli ništa što bismo vrednovali kao najveće, jer on nije zauzimao neki veliki položaj u društvu, nije živio u raskoši, nije, po mjerilima ovoga svijeta, dostigao neki veliki životni uspjeh. Ali, pojasnio je, ništa jevanđelsko, ništa hrišćansko, ništa pravoslavno se ne može ni razumjeti, ni shvatiti sve dok naš razum ne postavimo na drugačije temelje, dok u svome svakodnevnom življenju svim srcem i dušom ne razumijemo riječi Hristove da će mnogi prvi biti posljednji, a posljednji prvi.
„Ako iz te jevanđelske perspektive sagledamo život Pretečin, e onda će nam biti njegova veličina mnogo jasnija. Ono što bi trebalo uvek izdvojiti, kao možda najznačajnije, jeste njegov poziv, kojim on počinje svoju besedu: Pokajte se, jer se približilo Carstvo Božije. Zanimljivo, i Hristos upravo svoju jevanđelsku propoved počinje istim rečima: Pokajte se. A šta je to pokajanje? Pa pokajanje je upravo to: promena života, promena načina postojanja, promena sistema vrednosti, promena svega onoga što je činilo naš prethodni život. Međutim, pokajanje je jedan životni proces koji počinje onda kada nas dotakne reč Božija, kada dođe Gospod u naše srce, a tog trenutka na nama je da istinski učinimo dalji pomak i da učinimo ono što Hristos od nas želi i što zapoveda“, besedio je paroh mirijevski.
Treba da smognemo snage, kako je istakao, da pustimo Gospoda u naš život upravo danas, ne odlažući naše pokajanje u nedogled jer mi često mislimo da imamo vremena pred sobom i neke veoma važne stvari u životu odlažemo. A onda ono što je zaista važno svakome od nas, nekako na našoj ljestvici vrijednosti pada polako vremenom, i one najvažnije stvari postaju posljednje:
„I onda stavljamo i uspijeh, i novac, i mnogo toga drugog ispred onoga što nas čini zaista ljudima, a to je naš odnos prema bližnjima, a najviše prema onima koje bi trebalo najviše da volimo, koje zaista najviše volimo. A šta se dešava u svakodnevici našoj? Mi smo često prema onima koji su nama najbliži, prema našim suprugama, prema našim muževima, prema našoj deci, prema roditeljima, najsuroviji.“
Sveštenik Marinković sa prisutnima je podijelio i svoja iskustva iz parohijske službe, razgovara sa onima koji su se pripremali da se presele iz ovoga svijeta u vječnost, istakavši da niko od njih nije tugovao zbog toga što nije ostvario neke životne ambicije, stekao više imovine i slično, već da su se svi kajali što su mislili da imaju vremena i da će biti prilike da svojim najvoljenijima kažu: „Volim te“, „Opraštam ti“, „Oprosti mi“, što nisu razumjeli da je život kratak i da veoma brzo prođe. I da su propustili zauvijek da učine nešto dobro za svoje bližnje, za svoju dušu.
„Zato mi, braćo i sestre, ne odlažimo ono što ne bismo smeli da odlažemo u životu, jer ne znamo ni dana ni časa kada će i nas Gospod pozvati. I ugledajmo se na Pretečino rođenje koje danas slavimo i usvojimo njegov, a to je Hristov sistem vrednosti, i njegov, a to su Hristova životna merila, i pokajmo se. Stavimo ono što je suštinski bitno na prvo mesto, stavimo istinu na prvo mesto. A Sveti Jovan je upravo sve ono što je posvedočio kao istinito svojim životom i svojim stradanjem. Neka nas Gospod, molitvama Svetoga slavnoga Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, urazumi i neka nam da snage da se mi pokajemo“, poručio je jerej Radomir Marinković, starešina Crkve Svetog Ilije na Mirijevu, čestitajući praznik i zablagodarivši ocu Vasiliju na blagoslovu da služi u ovoj svetoj obitelji.
Izvor: Manastir Miholjska Prevlaka
