„U osmi dan po rođenju Gospod, u svemu ispunjavajući zakon, koji je sam dao po svome dubokom smirenju i svojoj dobroti, ispunjava i tu stavku iz zakona da se svako muško dijete u osmi dan po rođenju obreže, i da mu se tada i da ime. I donijeli su, Presveta Bogorodica i Sveti Josif zaručnik, dijete novorođeno u Hram jerusalimski, gdje je urađeno ono što je po zakonu bilo predviđeno. Izvršeno je obrezanje i datu Mu je ime od angela najavljeno – Isus“, kazao je u liturgijskoj besjedi, nakon pročitanog jevanđelskog začala, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Svetu liturgiju u danu kada naša Pravoslavna crkva proslavlja Obrezanje Gospoda i Boga našega Isusa Hrista, 14. januara, služili su protojerej Ljubomir Jovanović, koji je načalstvovao, i otac Slobodan koji je sasluživao, zajedno sa vjernim narodom. Na liturgijske vozglase odgovarao je Vasilije Uskoković, koji je i čitao Apostola.
Činom obrezanja, Gospod je, kaže prota Slobodan, potvrdio da Njegovo ovaploćenje i rođenje nije bilo nešto prividno, kako su kasnije mnogi jeretici govorili, nego da je zaista u svemu primio punoću ljudske prirode, da je postao jedan od nas u svemu nama podoban, osim u grijehu.
„I Gospod je smireno i krotko nastavio da živi u domu svoje majke i Svetoga i pravednoga Josifa, sve dok nije navršio trideset godina. Jer opet, po tadašnjem zakonu čovjek se nije mogao prije tridesete godine baviti nekom javnom djelatnošću, pa je tako i Gospod smireno i krotko proveo te godine. A onda, u tridesetoj godini, objavio se svijetu na Jordanu. Prije toga najavljivao ga je i Njegov preteča, Sveti Jovan, prorok i krstitelj, koji je pozivao iz pustinje sa obale Jordana ljude na pokajanje, jer se približilo Carstvo nebesko. I njega samoga najavili su starozavjetni proroci, govoreći o njemu da će se pojaviti anđeo koji će ići pred licem Gospodnjim, da Mu pripravi put spreman. I kako ga je Sveti Jovan pripremao taj put? Tako što je pozivao narodno pokajanje. I dolazili su mnogi kod njega da ispovjedaju svoje grijehe i da primaju krštenje pokajanja u vodama Jordana. On je bio poslednji u nizu starozavjetnih proroka koji su najavljivali dolazak Spasiteljev, a opet je bio prvi koji je svojom rukom ukazao na onoga koji je došao radi našega spasenja, rekavši za Njega: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta!“
Prota Slobodan je podsjetio da u ovaj veliki i sveti dan proslavljamo i spomen velikoga učitelja i oca Crkve, Svetog Vasilija Velikog, arhiepiskopa Kesarije Kapadokijske, jednog od velikih stubova Crkve. On je zajedno sa svojim savremenicima i prijateljima, Svetim Grigorijem Bogoslovom i Svetim (nešto mlađim) Jovanom Zlatoustim, utvrdio dogmate Crkve, pojasnio i obrazložio. I njihovo učenje i trud na polju bogoslovlja predstavljaju temelj bogoslovskog i dogmatskog učenja Crkve pravoslavne.
„I ne samo da je Sveti Vasilije bio veliki bogoslov, on je bio veliki asketa, veliki podvižnik. Pored bogoslovskih djela, iza njega su ostala i mnoga djela iz oblasti crkvenih kanona i pravila kojima se uređuje crkveni život. Pisao je mnoga podvižnička djela i pravila monaškoga življenja, a prije svega svojim primjerom i svojim životom ostavio je najbolji put i primjer onima koji se kroz vjekove u monaškom podvigu trude da ugode Gospodu.
Danas takođe po kalendaru koji je upotrebi u našoj Svetoj crkvi, počinje i Novo ljeto Gospodnje, pa u sklopu ove Svete liturgije mi uznosimo i prozbe i blagodarenja Gospodu za sva dobročinstva Njegova nama učinjena u sve dane. A opet, molimo se da Gospod blagoslovi i nastupajuću godinu i da svima nama i čitavom svijetu podari obilje svoje dobrote, svojih blagoslova, svima dobroga zdravlja i svakoga napretka“, kazao je na kraju svog poučnog slova otac Slobodan Zeković.
Nakon pričešća vjernih i završetka Svete službe Božije, prerazani su slavski kolači i osveštano slavskio žito vjernicima koji proslavljaju Svetog Vasilija Velikog.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
