Služenjem Liturgije i pomena, 30. aprila 2025. godine, obilježena je 26. godišnjica, od kada je NATO pakt, na ovaj dan 1999. godine, bombardovao varošicu Murino i tom prilikom usmrtio šestoro mještana, od kojih su troje bila djeca.
Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, u srijedu 30. aprila 2025. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svete Petke u Murinu uz sasluženje sveštenstva Eparhije i Mitropolije crnogorsko-primorske i uz molitveno učešće vjernog naroda.
Poslije čitanja svetog Jevanđelja besjedio je sveštenik Miajlo Backović.
„Jedan čovjek sa malo ljudi, ne velika većina, okupi 12 ljudi sličnih nama, u svakom od tih 12 ljudi možemo se pronaći, pa i u Tomi, u čijoj smo nedelji, sumnjičavom Tomi; okupio je 12 ljudi i sa sobom poveo u najveću revoluciju u istoriji svijeta i nije bila većina ni tada, pa ni poslije, ni dan danas nikad na pravoj strani. Uvijek je to mali broj ljudi koji idu za istinom i pravdom. I u tom trenutku, a slušao sam nedavno dobro tumačenje Judine izdaje da Juda nije izdao jer je želio 30 srebrnjaka, Juda je izdao jer su bila iznevjerena njegova iščekivanja, Juda je izdao isto kao oni ljudi koji su sačekali Hrista na Cvijeti i bacali mu cvijeće i palmine grane, vikali Mu: Osana, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje“.
„Isti ti ljudi iznevjerenih očekivanja su samo 4-5 dana posle, vikali: Raspni ga, raspni, pljuvali, tukli i izabrali varavu umjesto Hrista. Iznevjerena očekivanja su uvijek ono što je razlog stradanja. Jevreji su očekivali da će doći vojskovođa na konju sa ogromnom vojskom anđela koji će spasiti narod iz ropstva, a On dolazi skromno na magaretu, pozivajući upravo one omražene među svijetom, kao što je pozvao Zaheja, koji je bio starješina carinika i omražen u tom vremenu. Pozvao je baš Zaheja, a ne one za koje je cio svijet mislio da su pravedni. I takvog Zaheja, i takvu Mariju, i takve redom, pozivao i vodio sa sobom, rušeći zidove među ljudima i davajući nam novi zavjet – zavjet ljubavi. To je najveći dar, poslije praznog groba Hristovog, ta ljubav koju nam je Gospod dao da njome živimo, njome se obnavljamo. I ta ljubav nas je danas ovdje okupila, ne mržnja i ne osveta, jesmo mali i brojčano ne možemo osvetiti naše žrtve od Kosova i do dana današnjeg, ali mi i ne želimo, mi samo želimo da ih se sjećamo i da ih pamtimo. To sjećanje i to pamćenje najveća je osveta, kao što je najveća pobjeda prazan grob Hristov u Jerusalimu“, kazao je sveštenik Backović.
Riječju arhipastirske besjede obratio se Vladika Metodije.
Posle Liturgije, kod spomen-česme na Murini, odslužen je pomen, kojem su prisustvovale porodice i rodbina nevino stradalih, predstavnici našeg društveno-političkog života, mještani Murina, brojni poštovaoci žrtvi murinskih novostradalnika.
Besjedom se o. Predrag Šćepanović, paroh podgorički.
„Samo je demonska zloba mogla da pozavidi nevinosti murinskih žrtava u 20. vijeku, kako ga je nazvao Svetitelj naših dana Prepobodni otac Justin, vijek atomske tehnike i prašumske etike, kada je ponestalo svetih ljudi, Gospod je u ovom krajoliku murinskom, na svetim vodama Lima, gdje je bilo 70 manastira i 400 crkava uzdigao ovih šest nevinih žrtava. Na jednom sličnom spomeniku 1937. godine podignutom Patrijarhu srpskom Varnavi, ispred sedmovrate Žiče stoji: Kako za istinu postradaste telom, opisat se ne da na mermeru belom, zapitaj putniče ako želiš znati, da bi svojoj djeci znao kazivati, 1937. kakvi Srbi biše i svog oca Savu kako proslaviše. Vodeć istu bitku i sa istim vragom, hodeć Hristovim putem i Savinim tragom“.
„Evo nas danas u ovim neboletnim Murinama, one su za nas i nove Šumarice, i novi Kajmakčalan, i nova stratišta kojih je naš narod, kroz dugu i mučeničku istoriju, imao mnogo. A ljudi i narodi koji ne prođu golgotski put samo su kandidati za ljude i narode, zato dolazeći danas ovdje, u Murino, dolazimo na mjesto sveto, mjesto je sveto samo ono gdje nije pala suza srama, a ovdje je pala suza tuge, jer u jedno proljeće smrti 1999. godine, u posljednjoj godini krvavog 20. vijeka, dječji žagor, igru i pjesmu prekinuli su projektili NATO pakta, i oni su danas naša savjest pred Evropom i čitavim svijetom. Jer, ako zaboravimo murinske žrtve, zaboraviće nas Gospod Bog, ako ih se budemo sjećali, a sjećanja blijede i umiru, ali ne umire onaj koji se sjeća“.
„Teško je ovdje naći riječi utjehe za porodice ali vaše brojni prisustvo govori da plamen murinskih žrtava koje su na današnji dan prije 26 godina prestali da gledaju nebo sa ove lijepe murinske zemlji i počeli da gledaju ovu lijepu zemlju sa nebesa, padaju mi na pamet riječi svetopočivšeg Patrijarha Pavla u Prebilovcima, u jednom selu, gdje je od hiljadu mještana seljaka 820 stradalo 1941. pa 1992. godine, njihove mošti opet minirane, i 1995. godine Patrijarh Pavle je došao kao čovjek mira, kao garant jedinstva srpskog naroda, kako tada kao što je i danas srpski Patrijarh garant jedinstva srpskog roda. Pitali su ga novinari šta on misli o tom zločinu, a on je rekao: Braćo i sestre, gledam ove mošti i pitam ih da li bi ste radije da ste dželati ili žrtve. Oni mi kažu bolje da smo žrtve, nego dželati“.
„Dragi moj Miroslave, Manojlo, Julija, Olivera, Milka, Vukiću, vi ste izabrali da budete onaj najmiomirisniji cvijet u vremenu, u kome sve možemo da kupimo, malo to da stvorimo, vi ste naša savjest pred čitavim čovječanstvom i pokazatelj da one riječi Vladike Nikolaja 1940. godine, kada je rekao: Pobediće pravoslavlje, ali ne ognjem i mačem, pobediće pravoslavlje i mučenici 20. vijeka napuniće kalendar Crkve pred kraj ovoga vijeka. Te godine smo kanonizovali Mitropolita Joanikija i druge mučenike, i kao da su tom sveštenom i svetom hodu ova nevina murinska djeca, a ništa nije dostojno jedne prolivene suze dječje, jer će nas pred Bogom opravdati samo djeca i cvijeće. Zato danas, odsluživši Svetu Arhijerejsku Liturgiju, čuvar pamćenja Vladika Metodije sa sveštenstvom i sa porodicama i sa ljudima koji su došli iz bliza i iz daleka, pokazujemo da one riječi Patrijarha Germana u Jasenovcu možemo i mi da ponovimo: Da praštamo moramo, da zaboravimo ne smijemo“.
Kako da oprostimo onima, zapitao se otac Predrag, koji su ovo smatrali milosrdnim anđelom.
„Smatrali su nekom kolateralnom štetom, jer najbolje što je moj rod imao je i dao je ovdje na murinskom mostu, kraj ove prelijepe rijeke. Praštajte sjeni murinskih mučenika što vas pominjem, jer ću vas samo po dobru pominjati i uvijek kada prođem ovim prostorima shvatiću da je i naš 20. vijek dao junake mučenike i nevine žrtve kao one nevine žrtve u Hristovo vrijeme i onu nevinu djecu koju je Irod pobio. Braćo i sestre, svi vi koji ste danas ovdje došli, visoki zvaničnici pokazujete da ne zaboravljamo i pokazujete da žrtva murinskih mučenika nije uzaludna, a daće Bog jednog dana kada se rodi neko bolje i dostojnije pokoljenje od ovog našeg kada će u svakom gradu, u Crnoj Gori, biti podignut spomenik žrtvama šest murinskih mučenika, a moram dodati Sašu Stajića, vojnika koji je prva žrgva NATO agresije 24. marta, koji je poginuo u Danilovgradu“.
„Sveti novomučenici murinski, molite Boga za nas, oprostite nam ako smo vas zaboravili. Pričam za nas koji dolazimo sa strane, ovi ovdje Murinjani dobro znaju. Još se nije ohladila krv kod Velike i drugih stradanja ovog mjesta, a još ova krv diže bujinu na nebo jer su murinski mučenici ušli u nimbus nebeske pravde. Sveti novomučenici murinski, molite Boga za nas i dajte nam šansu da kroz sjećanje na vas sjećamo se svega onoga lijepog i čestitog što su vaši životi i vaše nevine žrtve dali ovom našem pokoljenju“, zaključio je protojerej Predrag Šćepanović.
Obilježavanje ovog stravičnog događaja, u kojem je poginulo šest žitelja Murina, od kojih troje djece, organizovali su: Eparhija budimljansko-nikšićka, Mjesna zajednica Murino, porodice žrtava NATO zločina, Društvo srpskih domaćina CG i Srpski nacionalni savjet Crne Gore. Pod NATO projektilima stradali su: Miroslav Knežević (rođ. 1985), Olivera Maksimović (rođ. 1988), Julija Brudar (rođ. 1989), Vukić Vuletić (star 56 godina), Manojlo Komatina (star 72 godine) i Milka Kočanović (stara 69 godina).
