Na 31. nedelju po Duhovdanu, kada naša Sveta Crkva proslavlja, Odanije Bogojavljenja, – služena je Sveta Liturgija u podoričkom hramu Velikomučenika Đorđa.

Svetim evaristijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina ovog drevnog hrama uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića i đakona Luke Pavićevića; molitveno je učestvovao prota Milun Femić.

Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Crkve Svetog Đorđa.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin:

,, Kada je Gospod Isus Hristos čuo da je predan Jovan, otišao je u krajeve neznabožačke, u grad Kapernaum. To nam govori, da je Isus spasitelj svi naroda;

Do tada su ga najavljivali Proroci, a onaj koji Ga Je zadnji najavljivao, koji spaja Stari i Novi Zavjet jeste, Sv. Jovan Krstitelj.

Pokajte se jer se približilo Carstvo Nebesko ! – a to je rečeno da se ispuni ono što je rečeno u Starom Zavjetu, da će narod koji sjedi u tami, i sjenci smrti, vidjeti veliku svjetlost; i da će svjetlost zasijati.

Te riječi se odnose na sva vremena i sva pokoljenja – da bez Hrista nema svjetlosti.

A kako primamo tu svjetlost ? Kako postajemo pričasnici te svjetlosti ? Tamo gde je Hristos, – On svojim dolaskom nam donosi Carstvo Nebesko; to je svjetlost neprolazna koja prosvećuje i osvećuje svakoga čovjeka.

Da bi čovjek primio tu svjetlost, treba da se pokaje. Pokajti se, znači, – preumiti, promjeniti način mišljenja i življenja; promjeniti tako, da je Gospod centar našega života.

Često umislimo da su neka naša mišljenja mnoo važna, da od nas nešto zavisi, ali zapravo život zavisi od Boga; život je istinski, kada je Bogouodan, kada je Bog u centru našega života. To znači pokajati se. Ne samo da nam je žao zbog naši grehova, ali suština pokajanja je naša želja da se vratimo Bogu; trud, pokret naš neprestani vraćanja Bogu. Bez toga nema svjetlosti, radosti životne. Jer, gordima se Bog protivi a smirenima daje blagodat.

Često naši grijesi koji su ukorijenjeni u naša srca, nas vuku na dolje, ne daju nam da se odlijepimo od njih; da se vinemo k Bogu; u tome je smisao našega života, – da hrlimo Bogu, da se trudimo da Mu ugodimo.

Uvijek je bilo ljudi koji su nosili tu Svetlost Hristovu, kao što je Arhiepiskop albanski Anastasije, koji je juče otišao u naručje Božije. Apostol ljubavi koji je pronoisio Svjetlost Hristovu u zemlji u kojoj je ateizam bio zakonom propisan, način života.

Neka bi nam Gospod dao da i mi živimo svjetlošću Jevanđelja, Amin.!“ – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin.

Potom su svi oni koji su se primpremali, pristupili Svetoj tajni pričešća.

Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorijevskom Domu.

Potom je čas veronauke održala protinica Nadica Radović, za polaznike Škole veronauke, Sveti Đorđe.