Četvrta sezona dijaloških tribina započela je održavanjem tribine na temu: „Dvadeset godina od protesta profesora srpskog jezika i književnosti“.
U prostorijama Parohijskog doma Crkve Svetog Đorđa u Podgorici, tematsko veče pred mnogobrojnom publikom vodio je protojerej-stavrofor i arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski Gojko Perović, dok su učesnici skupa bili profesori srpskog jezika i književnosti iz Nikšića, Veselin Matović i Vesna Todorović, koji su prije dvadeset godina ostali bez posla zbog preimenovanja jezika iz srpskog u maternji.
Profesorica Vesna Todorović se zahvalila domaćinu skupa na pozivu, kazavši da je srpski jezik tema koja se tiče života i najozbiljnija priča o čovjeku.
„Srpski jezik je najveći arhiv o onome što smo radili i što jesmo. Jezik ne možemo da mijenjamo kako hoćemo nego smo u obavezi prema precima, potomcima, nauci i istini. Priča o jeziiku što se tiče nauke i lingvistike je potpuno čista a ono što su političari zamutili, treba da vrate u prvobitno stanje“, poručila je profesorica Todorović.
Osvrnuvši se na proteste zbog preimenovanja jezika ona je kazala da su tadašnji protesti bili začetak litija, jer je jezik kao nematerijalno dobro svetinja, dodajući da je tada bilo 26 profesora iz Nikšića i da su protesti trajali četiri mjeseca.
Profesor Veselin Matović je poručio da je ta etnonacionalna koncepcija o stvaranju crnogorskog identiteta zasnovana na preimenovanju jezika. Pune su novine konstatacija da je jezik protjeran iz škola. To nije tačno. Nema ni jednog prirodnog i istorijskog jezika u školama osim srpskog, na kome se odvajkada izvodila nastava. Crnogorski jezik ne postoji. Međutim desilo se preimenovanje sa političkim ciljem. Govoreći o protestima u kojima su učestvovali nikšićki profesori, Matović je kazao da oni nisu nikakvi heroji već su samo izvršili svoju obavezu.
Otac Gojko Perović je kazao da jezik podrazumijeva pamćenje i tradiciju.
„Još od kraja 15. i 16. vijeka u pismu Božidara Vukovića i Gramatike srpskog jezika štampane na Cetinju pa do Bjelopavlićkih učenika koji su protestovali 1916. godine zbog zabrane ćirilice, govori se o srpskom jeziku u Crnoj Gori. Bili ste na tragu toga protesta kad ste ovo počeli i taj vaš hod u jesen 2004. godine jeste bio početak litija , jer su se na njima sabrali ljudi zbog mnogih muka i nevolja, iako je u osnovi bio protest zbog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Tada su na ulice izašli svi ljudi kojima je bilo krivo jer se na jednostran način mijenjalo nešto, kao što je priznanje dijela države Srbije za nezavisnu državu od strane Crne Gore ili kada je riječ o ulasku u NATO“, kazao je otac Perović.
Profesor Matović je dodao da je očekivao da će nova vlast poništiti jakobinski zakon o crkvi i da će vratiti srpski jezik u obrazovne programe, jer je narod na litijama nosio i tu ideju, iako nije bio konkretno iskazivan.
„Nije isto zabraniti jezik i preimenovati ga. Mnogo je strašnije preimenovanje. Preimenovanje je pokušaj da se preimenuje svijest i kulturno nasleđe. U udžbenicima koji su napravljeni nema nijednog pisca rođenog u Crnoj Gori koji je identifikovan kao srpski pisac, što šalje poruku da u Crnoj Gori nema ni srpskog jezika ni srpskog naroda“, istakao je Matović.
Dijaloške Tribine u Podgorici u Parohijskom Domu pri Crkvi Svetog Đorđa, organizuje Mitropolija Crnogorsko-primorska. Kompletan snimak razgovora možete pogledati na linku Ostrog TV studija- Dijaloška tribina 20 godina od protesta nikšićkih profesora.
Ljubica Vukićević
