U crkvi Svetog Nikole u Starom gradu, u organizaciji Srpskog pjevačkog društva (SPD) “Jedinstvo” (1839) Kotor i Srpske pravoslavne crkvene opštine kotorske, održana je promocija najnovijeg prevoda Svetog pisma Staroga zavjeta
Na promociji je govorio autor prevoda, protojerej stavrofor prof. dr Dragan Milin, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u penziji, u ulozi moderatora bio je protojerej – stavrofor Gojko Perović, a prisutne je pozdravila prof. Ljiljana Čolan.
Vrsnom poznavaocu starojevrejskog, profesoru Milinu, bilo je potrebno devet, odnosno 11 godina, kako se kasnije ispostavilo, da nam donese novi prevod biblijskog teksta na srpskom jeziku.
Podsjećamo, starozavjetne knjige je sa latinskog predloška na naš jezik 1867. preveo Đura Daničić.
Prof. dr Milin je za prevod koristio Bibliju Štutgartenziju (Biblia Hebraica Stuttgartensia), izdanje iz 1997, čiji tekst smatra najpribližnijim originalu, a uz nju i prevod Đure Daničića na srpskom, koristio je još dva-tri dobra rečnika, posebne analize na njemačkom jeziku svake starozavjetne knjige i svake riječi u njima, u kom je padežu i šta označava, dok je paralelno čitao još devet prevoda Starog zavjeta na druge jezike: grčki, latinski, crkvenoslovenski, ruski, engleski, njemački, francuski, dva hrvatska.
Prenosimo segment sa sinoćnje književne večeri u crkvi Svetog Nikole:
„Ja sam se 40 godina bavio jevrejskim jezikom koji sam zavolio od prve godine fakulteta, pa sam čak na prvoj i drugoj godini pomagao onim studentima kojim je to teže išlo. Obično bi to bio neki crnac koji ne zna srpski, pa bi to bila neka starija gospođa i ja sam se toliko trudio da im objasnim, da sam već do kraja studija imao svoju metodiku nastave.
Te godine sam bio u Švajcarskoj i bila su dva lektora. Tamo imaju tri kursa: početni , srednji i napredni. A ja, pošto sam otišao samo po tom zadatku, da učim jevrejski, prijavim se na sva tri. I prvo sam bio na srednjem i zapamti me lektor, kad kroz dva dana ja došao na početni. Kaže: „her Milin šta tražite vi ovdje sada“. Rekoh: „hoću da vidim kako predajete alef-bet (jevrejsku azbuku)“.
Hoću da vidim od početka. I to je znanje i uzgred hoću da kažem da sam najviše volio da predajem alef-bet. Mislim da sam to dobro predavao. Sa studentima sam radio neke odjeljke i nisam smio da se riješim na ovako veliki posao. Inače, već 40 godina sam bio saradnik u Srpskom biblijskom društvu, našem ogranku Svjetskog biblijskog društva. Nije uopšte da“udaram u tanke žice“. Imao sam 65 godina, kada sam se riješio. Uzgred, svima sada kažem – ne bojte se starosti. Ja sam svoje životne djelo uradio kada sam završio svoj profesorski rad. Što sam napisao, napisao, što sam predavao, predavao. Najbolje sam uradio u penziji. Znači, vi iz najljepšeg doba nemojte da se bojite. To se kaže „osmislio sam penziju“, kaže prof. dr Milin.
Naglašava da u prevodilaštvu Biblije postoje originalni prevodi, koji teže da budu što vjerniji izvornim tekstovima, kao i oni popularni, koji se približniji ukusu savremenog čitaoca i, uslovno govoreći, slobodniji.
Profesor Milin opredijelio se za prvi pristup, a u nastojanju da bude što bliži originalu, trudio se da prikaže stil starog pisca, a ne da ga osavremenim kako bi čitaocu bilo ljepše.
Radeći na prevodu bojao se, ako je već prihvatio taj posao, da mu se desi, kako je kazao, slepilo, moždani udar, da umre…
„Najkrivlje bi mi bilo da mi se to desi u pola knjige. Onda možete da bacite to jer nema ko da nastavi. Stvarno sam se bojao smrti, pa zato, možda uobraženo, mogu da kažem da me je Bog sačuvao.
Negdje sam to već rekao da sam svaki dan radio otprilike jednu stranicu ili jednu glavu i za to vrijeme nisam znao ni da li sam oženjen, ni da li imam djecu, ni gdje sam niti ko sam. Užasna koncentracija, od devet do 12. Bio je to veoma naporan rad, ali doziran“, kazao je profesor Milin.
Ističe da je nakon devet godina na prevodu, još dvije radio na pročišćavanju teksta, što je ustvari 11 godina.
„Zašto ovoliko dugo? Treba znati da biblijski tekst nema interpunkciju, znak pitanja, znak navoda… Sve to prevodilac treba da pretpostavi. Ne znate da li je rečenica uzvična ili samo iskazna“, kazao je prof. Milin, istakavši da je koristeći pomenutih devet prevoda znao i po greškama zaključiti kako je nešto prevedeno sa engleskog, ruskog i sl.
Prilikom prevođenja, teškog i lijepog posla, kaže da se osjećao i kao kriminalistički inspektor.
„Dešavalo mi se na nekoliko mjesta da osam jezika prevede pogrešno, a jedan tačno“, priča prof. Milin.
Na pitanje o. Gojka „kako se srpski jezik nosi sa jevrejskim originalom“, prof. Milin podsjeća na ono opšte pitanje – koliko je Vukova reforma bila dobra.
„Srpski jezik nije bogat jezik, nije zahvalan. Sa stručnjacima sam razgovarao. Crkvenoslovenski je daleko bogatiji, a najbogatiji jezik na svijetu je grčki. Oni pet riječi imaju za riječ ljubav, a mi ljubav.
Stručnjaci znaju reći da se jezik mijenja. Neke termine sa strane smo već uzeli, pa je recimo cijela fudbalska terminologija engleska i mi smo to prihvatili (korner, aut, golman, fudbal, bek, enac, ofsajd..)“, kaže prof. Milin i ističe da je posebno pogrešno kada pola strane riječi iskombinujemo sa našom (šutirati), ili čak, kao od strane naših iseljenika u Australiji (već druga, treće generacija) koji od vladike traže da im „blesa“ (eng. bless – blagosloviti) kuću.
Prof. Milin je poručio i da bi Bibliju trebalo svi da pročitaju od korica do korica bar jednom, nezavisno od vjerskih uvjerenja, da je Stari zavjet temelj na kojem je nastalo hrišćanstvo, a novozavjetna jevanđelja nadgradnja.
I kao što je prof. Milin naglasio u jednom prethodnom razgovoru: „Tako je i kod Jevreja: oni jako poštuju svoju Toru (Stari zavjet), ali su je nadgradili svojim Talmudom. I muslimani poštuju sve ličnosti Starog zavjeta, ali poslije toga imaju Kuran. Stari zavjet je, dakle, osnova za tri velike religije svijeta i u svakom smislu je nezaobilazan“.
Najnoviji prevod Svetog pisma Staroga zavjeta, autora prof. dr Dragana Milina, u štampi je u Južnoj Koreji i za očekivati je da drugo izdanje stigne u julu ili u avgustu, kada će se moći kupiti i u crkvi Sv. Nikole u Kotoru.
Promocija knjige je realizovana kroz projekat “Otac Momo” koji sprovodi SPD “Jedinstvo” uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije.
Foto – Andrea Ševaljević
