Redovna sjednica Eparhijskog savjeta (ES) i Eparhijskog upravnog odbora (EUO) Mitropolije crnogorsko-primorske, na kojoj je izabran novi Eparhijski upravni odbor, održana je danas, 15. marta 2025. godine, u manastiru Podlastva u Grblju.
Članovi Eparhijskog upravnog odbora su:
- Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, predsjednik
- Episkop dioklijski Pajsije, vikarni episkop Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, zamjenik predsjednika
- arhimandrit Sergije Rekić, iguman manastira Ostrog, član; protosinđel Kliment Boljević, namjesnik manastira Praskovice, član zamjenika
- protojerej Igor Balaban, arherejski namjesnik zetski i sekretar EU, sekretar; protojerej Nikola Pejović, starješina Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, član zamjenika
- protojerej Ostoja Knežević, arhijerejski namjesnik cetinjski, član; protojerej Petar Cerović, arhijerejski namjesnik budvanski, član zamjenik
- protojerej-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski, član; protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, član zamjenik
- g. Ivan Petrović – Njegoš, dipl. ekonomista sa Cetinja, potpredsjednik; g. Dejan Andrić, dipl. pravnik iz Bečića, član zamjenik
- inž. g. Risto Drekalović, preduzetnik iz Podgorice, član; g. Zoran Marković, dipl. ekonomista iz Podgorice, član zamjenik
- g. Vladimir Čađenović, dipl. pravnik iz Podgorice, član; g. Igor Kovačević iz Kotora, član zamjenik
- g. Nenad Kordić, dipl. pravnik iz Budve, član; g. Željko Ćalović, privrednik iz Bara, član zamjenik
- prof. dr Milivoje Radović iz Podgorice, predsjednik Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, član; g. Aleksandar Dožić, dipl. inž. mašinstva iz Kolašina, član zamjenik
- g. Rajko Radusinović, predsednik Crkvene opštine Cetinje, član; g. Nebojša Raša, dipl. inž. brodomašinstva iz Herceg Novog, član zamjenik
Sjednici je prethodilo liturgijsko sabranje kojim je načalstvovao Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje Preosvećenog Episkopa dioklijskog g. Pajsija, o. Petra Cerovića, o. Igora Balabana, o. Milivoja Bakića, o. Aleksandra Lekića i đakona Lazara Rondovića, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Mitropolit Joanikije: Očistimo kroz ovaj Časni post sasud naše duše
Obrativši se sabranim vjernicima pred pričešće, Mitropolit Joanikije je kazao da kao što svete sasude koji su ne tako davno, vrlo često, bili zapušteni po mnogim našim hramovima, možemo očistiti, iznova pozlatiti i učiniti potpuno upotrebljivim na slavu Božiju, tako i mi naše biće, koje svojim grijesima pomračimo, sasud naše duše, postom možemo očistiti. Grijesi ostavljaju rđu na našoj duši, pa se ona izvitoperi tako da više ne možemo prepoznati njezinu bogolikost iako je ona negdje uvijek ima.
„Svako od nas kad pogleda malo dublje u sebe, naći će tu zvjerolikost i tamu, naći će taj mrak koji se zbog naših grijehova, zbog našega odstupništva od Boga, taloži u našoj duši. Ali ne treba gubiti nadu, kao što dobar majstor može sveti sasud učiniti opet upotrebljivim i lijepim, tako i mi, kroz ovaj Časni post, možemo očistiti sasud naše duše, i spolja i iznutra“, besjedio je Visokopreosvećeni.
Podsjetivši da Časni post ima dvije strane – spoljašnju i unutrašnju, pojasnio je da se spoljašnja može uporediti sa čišćenjem svetoga putira sa spoljašnje strane, što se ogleda u tome da naučimo da postimo, da se Bogu molimo, da izvršavamo Božije zapovijesti, jer je ovaj post samim Gospodom blagosloven i osveštan – On je postio 40 dana i 40 noći i pokazao nam kako to treba činiti.
„I to je ono spoljašnje što činimo kad naučimo da postimo, da idemo na sveta bogosluženja i da nam to ne predstavlja neki problem, i to je vidljivo. Vidimo da čovjek posti, vidimo da je u nekoj disciplini i znamo da mu je to na korist, i njemu i njegovim bližnjima. Ali ono što se ne vidi, što se upoređuje sa čišćenjem svetoga putira iznutra, to je čišćenje duše, a dušu treba čistiti od zlobe i pakosti, od mržnje i zlopamćenja, od svađa i prepiranja, od svake strasti i prljavštine, da bi zablistala njena bogolikost i njena unutrašnja ljepota“, kazao je Vladika Joanikije.
Dodavši da je i kod svetog sasuda, kada ga majstor očisti i spolja i iznutra, važnije da je on čist i svijetao iznutra nego spolja, iako je važno i jedno i drugo, Mitropolit je kazao da je tako i duhovni post – onaj koji se ne vidi – važniji od tjelesnoga posta koji se vidi:
„Ne možemo, naravno, postiti duhovni post ako prvo ne naučimo i ovaj tjelesni post koji je prva stepenica. Ali treba da se usmjerimo na drugu, pa na sledeću i mnoge druge stepenice koje nam omogućava ova sveštena disciplina. Tjelesni post je važan, samo da se na njega ne zadržimo, jer ako se zadržimo samo na njega, onda ćemo sigurno promašiti. Ako zanemarimo duhovni post, nećemo ništa važno učiniti, čak može da bude i još gore. Postili smo tjelesno i uložili smo određeni napor, ali je izostalo ono što je bilo neophodno da se pridoda, a to je duhovni post, i onda je i jedno i drugo propalo.“
U nastavku je Arhiepiskop cetinjski poučio vjerne o duhovnom postu, prvo da treba da se pokajemo za svoje grijehe, da se ispovjedimo, najbolje kod svoga sveštenika, uz podsjećanje da je Gospod zapovijedio da se ispovijedamo baš kod onih sveštenika koji su nam tu i koji su nam bliski:
„Gospod je blagoslovio da nam budu sveštenici, ne anđeli sa neba koji nemaju nikakvoga grijeha nego sveštenici ili monasi koje vidimo, i koji su često obični ljudi kao i mi što smo. I ne ispovijedamo mi grijehe svešteniku, nego samome Bogu, a sveštenik je samo svjedok. A on koji takođe živi u ovome svijetu, opterećen je kao i mi ostali, pa će nas bolje i razumjeti nego da je Gospod poslao anđela koji nema nikakvoga grijeha, bolje će snishoditi i, naravno, sačuvaće tajnu ispovijesti, jer Bog daje da se prosto i zaboravi sve ono što čovjek ispovijedi. To je suštinski tako, jer kad čovjek ispovijedi svoj grijeh, Božija blagodat učini da se čovjek oslobodi toga grijeha i da ga zaista više nema – on je uništen, on je otišao u prošlost i njega više nema – i vidimo novog čovjeka.“
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je potom naglasio koliko je važno da se oslobodimo od zlopamćenja, zlih misli, prigovaranja, sitničarenja, svađa, od mržnje i nezbora te da je navažnije da budemo u miru sa svima, kako bi mogli da pristupimo Svetoj čaši.
„Draga braćo i sestre, neka bi dao Bog da nam ovaj post bude zaista radostan, kao što u Svetom pismu piše da je ovo radosni post, da je ovo svijetli, hrišćanski post. Jeste, imamo i malo tuge zbog naših grijehova, ali i radosti zbog toga što se naših grijehova oslobađamo i što se preporađamo. I ta radost će navladati i zavladati, naročito na praznik Vaskrsenja Hristovog kada Gospod nas učini saučesnicima Njegove pobjede nad smrću i Njegovoga vaskrsenja, Njegove vječne slave.“
A prije nego dođemo do vaskrsenja treba da se poklonimo stradanjima Hristovim, da se kroz naš podvig, koliko je to nama moguće, makar u najmanjoj mjeri, pa i ono što je najmanje Bog će učiniti da bude veliko, da se saraspnemo sa Hristom:
„Da budemo zajedno s Njime na Njegovoj golgoti i na Njegovome raspeću, da se dotaknemo i smrti Njegove. Da se sjedinimo sa Njegovim krstom i Njegovom smrću i Njegovim pogrebom, pa će nas onda Gospod udostojiti svoje pobjede, svoga vaskrsenja i svoje vječne slave u radosti novog života i u radosti ljubavi Božije koja prožima naša srca i ispunjava naš život i postaje sadržaj našega života, našega mišljenja, ispunjava naš život smislom i punoćom duhovnom. Neka bi dao Bog da se niko ne liši ovih darova koje Gospod daje u toku ovoga posta i poslije posta. Naročito, da niko ne bude van zajednice Vaskrsenja Hristovoga“, zaključio je u svom arhipastirskom slovu Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Na kraju Svete službe Božije odslužen je i pomen upokojenim članovima Eparhijskog upravnog odbora.
Vesna Dević
Željko Drašković
