U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Vaše Visokopreosveštenstvo, časni oci, draga braćo i sestre i draga djeco Božija. Saslušajmo glas krvi mučeničke!
Ona je sama sjeme za nove hrišćane, i srećan je narod koji ih ima! A ne postoji hrišćanski narod na ovom šaru zemaljskom a da nije imao svoje mučenike, a imajući svoje, ima i Vaseljenske. Jer nema vremena ni vijeka u ovome svijetu a da nije bilo nekoga stradanja. Nekada su ta stradanja bila vidljiva, očigledna, kada su neprijatelji ustajali na mučenike, kao što je ovdje kod nas bio slučaj sa stradalnicima Momišićkim, a danas imamo neprijatelje koji su nevidljivi. Ali nebitno gdje je mučenik stradao, stradao je za Hrista, njegova krv je krv Hristova prolivena za nas i za život svijeta. I svako mučeničko žrtvoprinošenje je prinošenje sebe samog na oltar Božiji, na oltar pravi, koji Gospod prima u Svoj nadnebeski Žrtvenik kao miomirisni kad.
Pa imamo prvomučenika i arhiđakona Stefana koji je grubo kamenovan i stradao od neprijatelja vjere Hristove. Taj svijetli primjer njegovog stradanja je zadivljujući, moleći se za njegove ubice i mučitelje, iskazuje i pokazuje svoje upodobljenje Hristu. Jer tako i Gospod naš Isus Hristos sa Krsta moli Oca svoga, da oprosti jevrejskom narodu jer ne znaju šta čine.
Posebno treba da shvatimo da mučeništvo nije paćeništvo jer stradanje gubi smisao ako nije u ime Božije, u ime vječnoga života, ako nije iz perspektive Carstva nebeskoga: Onda je to mučeništvo onoga lijevoga nepokajanoga razbojnika koji nije poznao Hrista. Tog mučeništva i takve vrste svjedočenja bilo je kroz ljudsku istoriju sve vrijeme, kada su ljudi za prolazne ideale i filozofije i vrijednosti ovoga svijeta stradali uzalud. Jedino istinsko pravo stradanje je ono koje nam svjedoče ovi mučenici, jer stradanje za Hrista je jedino stradanje koje ima svoj smisao. Pa i sama riječ „ο μάρτυρ“ koja je grčkog porijekla znači – svjedok! Čega svjedok? Svjedok Hrista, Hristove žrtve za nas! Potpuno ohristovljenje.
Sada imamo raznih vidova mučeništva, kako izloženje tijela svojega na muke, tako ima i duhovno mučeništvo koje je borba sa samim sobom i odricanje od samoga sebe, da bi se čovjek ohristovio i postao hristonosac i bogonosac. Imamo i stradanje Svetoga Ignjatija Bogonosca, koji u putu piše divnih 7 poslanica zajednicama, utvrđujući ih u vjeri. Čak je i odbio pomoć da ga u Rimu oslobode, jer to nije htio, žarko je želio da postrada za Hrista. Jer je svjedočio Hrista, i zato je pravi mučenik. Svoj život je predao Hristu i kada je naišao sudnji čas, dao je svoju krv da bi ona postala prinos, poput one evharistijske Gospodnje krvi. Naravno možemo reći da nije ni slučajno što su se prva sabranja, prvi sinaksisi savršavali na grobovima mučenika u Dan Gospodnji. A moramo napomenuti da imamo i čin osvećenja crkava, kada polažemo ne tako slučajno, mošti mučenika u Časnu Trpezu i tu vidimo neodvojivu i neraskidivu vezu između mučeničke krvi i krvi Gospodnje.
E takva veza obogaćuje našu vjeru i čini je pravom i istinskom, ukrašava našu Crkvu i svjedoči neprolaznu ljubav Božiju koju Gospod daje svojim najvjernijim sinovima i kćerima. Ali zapamtimo da nam Bog daje i silu vječnog i neprolaznog optimizma Carstva Hristovoga, koju svjedoče upravo i ovi Sveti mučenici, kao i veliki broj drugih mučenika naše Crkve. Svi oni su svjedoci da stradanje za bližnjega i istinu Božiju nije besmisleno te da takvo stradanje ima svoj vječni i neprolazni smisao i slavu.
Zato neka je blagosloven Bog naš koji je blagoslovio ovu lijepu zemlju takvim svetim ljudima, počevši od prevlačkih i momišićkih mučenika, a završivši sa Sveštenomučenikom mitropolitom Joanikijem, pivskim, veličkim mučenicima kao i mnogim drugim za koje ne znamo a koji su život svoj položili za vjeru i otačastvo. Tebi Bože neka je slava u vjekove vjekova! Amin!
Cetinje 22.03.2022. ljeta Gospodnjeg, o prazniku Svetih 40 mučenika Sevastijskih i Svetih mučenika Momišićkih
Luka Vešković – student Pravoslavnog Bogoslovskog fakulteta
