Oluja

“Oluja” očima svjedoka

Ime: 04.08.2021 otac Igor Karanovic; Opis: "Oluja" očima svjedoka Tip: audio/mpeg

Otac Igor Karanović: U izbjegličkoj koloni se i rađalo i umiralo

Savo Štrbac: „Oluja još traje“

Arhimandrit Evsevije (Menadžija): ,,1995. godine bio sam u onoj koloni od 300.000 Srba koji su bježali iz Hrvatske ne znajući tada ni gdje su mi roditelji, niti gdje mi je brat“

Povodom 26. godišnjice zločinačke akcije hrvatske vojske i policije “Oluja” u kojoj je za četiri dana protjerano sa kućnih ognjišta 200.000 Srba a ubijeno skoro 3.000 iz arhive našeg Radija vašoj pažnji predlažemo razgovore koje smo na ovu temu vodili sa: sveštenikom Igorom Karanovićem parohom u Debeljači kod Pančeva koji smo snimili 4. avgusta 2020. godine, gospodinom Savom Štrpcem predsjednikom Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“ koji snimljen 8. avgusta 2018. godine i slikarom i ikonopiscem Arhimandritom Evsevijem (Meandžijom) koji smo vodili 30. marta 2021. godine

Otac Igor Karanović: U izbjegličkoj koloni se i rađalo i umiralo

Otac Igor Karanović je kao dječak od 12-ak godina, iz svog doma u Novom Gradu gledao apokaliptične scene kada je stradalni srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine bježao iz svojih domova ka slobodnoj srpskoj teritoriji, gonjen od Hrvata,
“Ove biblijske scene stradanja našeg naroda duboko su ostale urezane u mom pamćenju, prekinule moje djetinjstvo, zauvijek promijenivši moj život”, kaže otac Igor.

“Kada danas pođete u eparhije koje su stradale u ovom ratu, na primjer u Pakračko-slavonsku eparhiju, vidjećete veliku duhovnu obnovu što svjedoči da će se naš narod nekada vratiti na svoja vjekovna ognjišta jer je duh našeg naroda, kada je sa Hristom, nesalomiv i neuništiv. Ipak, ne smijemo zaboraviti! Mi moramo da pamtimo stradanje našeg naroda, ali i da praštamo temeljeći svoj život na Hristu i svjedočeći one riječi da je krv mučenika sjeme je za nove Hrišćane“, kaže otac Igor.

U parohiji oca Igora u Debeljači kod Pančeva sada živi veliki broj Srba iz ove izbjegličke kolone, koji još uvijek čuvaju traktore na kojima su tada izbjegli, noseći slavsku ikonu i ponešto pokućstva.

“To su čestiti ljudi, dobri domaćini koji će drugome dati i poslednje parče hljeba po cijenu da oni ostanu gladni. Oni pate za svojim rodnim krajem čuvajući svoju vjeru, tradiciju, jezik i običaje. Krajišnici koji su tada pobjegli od ustaškog noža, obilaze grobove svojih predaka prenoseći istinu o stradanju našeg naroda i svojim potomcima“, kaže otac Igor Karanović.

Predsjednik Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“ g. Savo Štrbac iznosi potresne podatke ove zločinačke, ustaške akcije

Povodom obeležavanja tragičnih posledica udruženog zločinačkog poduhvata „Oluja“ 1995. Godine iz arhive našeg Radija donosimo i razgovor sa g. Savom Štrpcem predsjednikom Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“ koji smo snimili 8. avgusta 2018. godine. Savo Štbac, koji je i bivši član komisije Vlade Republike Srpske Krajine za razmjenu zarobljenika i predaju posmrtnih ostataka, prenosi nam potresne podatke ove zločinačke, ustaške akcije.

Arhimandrit Evsevije (Menadžija): ,,1995. godine bio sam u onoj koloni od 300.000 Srba koji su bježali iz Hrvatske ne znajući tada ni gdje su mi roditelji, niti gdje mi je brat“

Slikar i ikonopisac Arhimandrit Evsevije (Meandžija) rodom je iz mučeničkog grada Gline u Hrvatskoj gdje je 1941. godine izvršen stravičan pokolj.

Sjećajući se svog djetinjstva u Glini otac Evsevije kaže da je počeo da odlazi u crkvu nekako uoči rata u Hrvatskoj kada je i počeo njegov postepeni preobražaj.

“1995. godine bio sam u onoj koloni od 300.000 Srba koji su bježali iz Hrvatske ne znajući tada ni gdje su mi roditelji, niti gdje mi je brat“- sjeća se Arhimandrit.

Nakon Hrvatske oca Evsevija put dovodi na Kosovo upravo u ono najteže vrijeme. U danima marta, 22 godine nakon početka NATO agresija na našu zemlju, martovskog pogroma koji je uslijedio pet godina kasnije, otac Evsevije se sjeća kako pamti te dane.

“Naš život se ne zaustavlja na raspeću, mi idemo korak dalje. Idemo u Vaskrsenje, u vaskršnju radost i vječni život. Tamo su otišli i naši mučenici, počevši od Male Milice Rakić. Svi koji su njih ubili sebe su ubili. Zahvaljujući Mitropolitu Amfilohiju i Vladiki Atanasiju veliki dio naroda je ostao na Kosovu a monaštvo istrajalo u svojim poslušanjima“- kaže ota Evsevije.

“Pišem jer se savremeni problemi dotiču mog srca. Ove godine sam se pozabavio temom stradanja našeg naroda za vrijeme drugog svjetskog rata u NDH. Bavio sa se tajnom zla i pitanjem otkud zlo u čovjeku i kako čovjek, koji je stvoren po liku Božijem, može postati toliko zao, s obzirom da zlo nije logično. Trudim se da nikad ne zaboravim da sam Srbin, da nikad ne zaboravim stradanje svog naroda ali, isto tako, da nikad ne probudim u onima koji čitaju moje besjede mržnju već samo sažaljenje prema zločincima.

Slobodanka Grdinić