U Doljanima na spomen obilježju srpskim vojnicima opijelo je služio vikarni episkop Pajsije Đerković sa sveštenstvom Srpske Pravoslavne Crkve. Sveštenik Branko Tapušković obratio se prisutnima „ Evo nas i ove godine na Sretenje kod spomen obilježja dvadeset i šestorice neznanih junaka čija imena sam Gospod znade koji su ispunili najveću Božiju zapovijest, kad je Gospod rekao da nema veće ljubavi od ove da neko položi život svoj radi bližnjega svoga.
Rukovođeni bratoljubljem i Bogoljubljem i ljubavi prema otadžbini , povlačeći se u tokom albanske golgote njih dvadeset i šestorica su ostavili duše svoje kao što i piše ovđe od Bioča do Doljana.
Što od bolesti, što od smrzavanja, što od raznih drugih muka. A braća Kuči kao braća Kuči vođeni svojim sopstvenim čovekoljubljem kakojega dara imaju u izobilju ne bijahu lijeni nego su njihove kosti mučeničke pokupili od Bioča do Doljana i pohranili pred ovaj sveti Hram Svetog Arhangela Mihajila kako i ljudima dolikuje, ljudskim bićima kao Bogolikim bićima.
Tako i oni do dan danas ovde počivaju svedočeći o jednom vremenu jednoj muci, jednoj tjeskobi. Ali bez muke se sablja ne iskova bez muke se pjesma ne ispoja. Oni su ugradili svoje kosti ne samo u nekadašnju Jugoslaviju koje više nema, nego su ugradili svoje kosti u današnju Crnu Goru i današnju Srbiju i današnje sve Srpske zemlje.
Zato i danas na Sretenje kad naša bratska Srbija slavi dan državnosti da se i mi sretnemo u i mi da se sretnemo jedni sa drugima u bratoljublju i Bogoljublju jer ako brat brata ne voli ni Boga ne može da voli, ako Boga čovek ne voli ne može ni brata svoga voleti zato u Sretenju sa Gospodom sretnimo se jedni sa drugima i bratski se zagrlimo pomenimo sve one koji život svoj položiše u vjeru i otačastvo a mi da jedni drugima oprostimo sva sagrešenja naša da nam Gospod oprosti sagrešenja naša i da tako jedni sa drugima proslavimo Gospoda našega.
