Svetom arhijerejskom liturgijom i blagosiljanjem slavskog kolača Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici danas, 5. oktobra 2021. godine, proslavio je osam godina od kada su ga osveštali sedmorica prvojeraraha pomjesnih pravoslavnih crkava na čelu sa gospodom patrijarsima: vaseljenskim Vartolomejem, ruskim Kirilom i srpskim Irinejem.
Svetu službu Božiju sa sveštenstvom služili su Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Sabranju je prisustvovao i premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić.
U liturgijskoj propovijedi, nakon čitanja Jevanđelja Preosvećeni vladika Kirilo je govorio o crkvi kao mjestu susreta sa Bogom. Kazao da su od Adama svi starozavjetni patrijarsi tražili da se sretnu sa Bogom i u tom nekom sretanju na gori sa Bogom, Mojsiju je otkriveno da je potrebno osveštati mjesto za susret sa Bogom (to je bila starozavjetna skinija – šator sastanka). Kasnije premudri Solomon je sazidao prvi hram starozavjetne vjere, koja je korijen i Novoga zavjeta, koji je u jednom izabranom narodu trebalo da posluži da se u njemu pojavi Mesija Hristos, što je izrailjski narod do kraja izvršio. Međutim, većina od izrailjskog naroda odbacila je taj Novi zavjet sa Bogom i Gospod uvodi, kako je kazao vladika, princip relativiteta – nema više jednog hrama i nema više jednog izabranog naroda nego idite i krstite sve narode. Tako su svi narodi dobili pravo da postanu Božiji narod i sve crkvene zajednice da izgrade svoj hram.
“Od tada pa do današnjeg dana mnogi su se natjecali ko će ljepši, ko će bolji, ko će ukrašeniji hram – dar da prinese Bogu. Svakako da je ovaj hram jedan od kandidata da se nazove najljepšim hramom pored mnogih drugih prekrasnih, divnih građevina koje su izgrađene u slavu Bogu. Ta mjesta sastanka s Bogom, osvećena mjesta, kao što je i ovo osvećeno mjesto za sastanak s Bogom, ona su vidljiva projava prisustva Carstva nebeskog na zemlji, vidljiva projava Crkve”, besjedio je Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički, objasnivši da se pored toga gradi i mistična Crkva, koja je i realna, kao tijelo Gospodnje kojoj je glava Hristos.
Ona se gradi kao zdanje za buduće Carstva nebesko, a za to zdanje Crkve, kojoj je glava Hristos, naglasio je vladika, potreban je jedan uslov, a to je vjera:
“To je ta naša vjera, to šesto čulo koje nam dokazuje stvari nevidljive, stvari nedokučive, koje se ne mogu racionalno opisati. O tome nam govori današnje Jevanđelje, o tom kamenu vjere, o tom istinskom vjeroispovijedanju koje je prvi ispovijedio Sveti apostol Petar: Ti si Hristos Sin Boga živoga.”
Objasnio je dalje da je apostol Petar ispovjedio tu vjeru da je Hristos Bog po suštini, Sin Božiji – Sin Boga živoga što nije bilo lako tada jer, kako to i govori današnje Jevanđelje, narod je mislio da je on Jeremija, Isaija, neki od proroka… Ilija.
“Nije bilo lako priznati, nije bilo lako otkriti, nije bilo lako ispovijediti Boga da se pojavio kao čovjek. U Izrailju nije bilo sumnje da je Hristos čovjek, ali cijelo vrijeme je bilo sumnje da je On upravo Bog, da je On Sin Božiji, o tome se čitava bitka vodila sa jevrejskim starešinama, o tome se vodila bitka u srcima Njegovih učenika. Tu se vodila bitka i u samome Petru”, kazao je vladika i podsjetio da se i poslije tog ispovijedanja Petar tri puta odrekao Hrista i poučio: “U svakom čovjeku se bori i Bog i đavo, i Bog pomaže, Crkva Božija pomaže čovjeku da u njemu pobijedi taj božanski princip, taj kamen vjere, da se i mi ugrađujemo kao živo kamenje u zdanje Crkve, kako to Sveti Petar govori u svojoj poslanici.”
Dalje je objasnio da hrišćani ne traže carstvo na zemalji nego čekaju ono koje će doći te da Sveti apostol Petar u tom ispovjedanju dobija dar i da driješi i veže grijehe ljudi. Taj dar je dat ne samo Petru nego i ostalim apostolima, a i njihovim učenicima, sve do današnjeg dana svim episkopima, sveštenicima koji imaju blagoslov Crkve. Posebno je istakao da je svaki presto kanonske crkve Petrov presto.
“Sveti Petar je bio ta stijena vjere, prvi ispovjednik Hrista, prvi ispovjednik Boga u tijelu. U toj vjeri da se Bog javio u tijelu su sadržane sve druge dobrodetelji. Tu je i smirenje, jer je u tome tajna da mi prihvatamo samo Boga koji se javio u tijelu zato što je nemoguće čovjeku da se spasi osim ako Bog ne primi svu našu prirodu”, rekao je vladika i objasnio da je Petar vidio sebe spasenog u Hristu.
Po njegovim riječima egoizam je najveća prepreka našem duhovnom razvoju i Petar je svoje ja zamjenio Hristom, i to je cilj naše vjere, cilj hrišćanskoga duhovnog života – zamijeniti svoje ja Hristom.
“Dođi, useli se u nas i očisti nas od svake nečistote – to je smisao i cilj ovakvih osveštanih mjesta kao što je ovaj hram. Ovaj hram je poseban po tome što ga je gradio čitav narod, ne samo iz Crne Gore nego su u njega, pošto je naš blaženopočivši Mitropolit bio vaseljenski čovjek, ugrađeni prilozi gotovo sve vaseljenske Crkve, svog pravoslavlja, posebno naših ljudi koji žive u zemlji i u rasejanju. I po tome je on poseban i zato je on ovako omiljen u narodu, zato ga narod posjećuje i voli da se moli Bogu ovdje, i zato je on ovako i lijep. Neka bi ovaj hram do svršetka vijeka svjedočio vjeru Petrovu, vjeru u Boga koji je postao čovjek vaskrsloga Hrista i neka bi mi napajali svoje duše duhovnim energijama i ugrađivali se i sami kao živo kamenje u Crkvu nebesku”, zaključio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Nakon što je osveštan slavski kolač sabranima se arhipastirskim slovom obratio Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je naglasio da je Crkva Božija od davnina ustrojila divni običaj da se sjećamo dana osvećenja hrama i da blagodarimo Bogu za sve:
“Za to što nam je dao sile i snage da podignemo ovaj sveti hram, da ga ukrasimo i dovedemo do te ljepote da se osvešta i da se u njemu služe svete službe Božije svakoga dana”, besjedio je Mitropolit Jonikije i poručio da je mnogo razloga za blagodarnost jer za ovih osam godina vidimo koje je dejstvo ovoga hrama i Božije blagodati koja se izliva preko njega: “Uvjereni smo da je već za ovih osam godina ovaj sveti hram i sve što se događalo u njemu, sve molitve, bogosluženja, Svete tajne, svaki dolazak, svaka upaljena svijeća, da je sve to doprinjelo da se ovaj grad preporodi. Svakome je jasno da je ovaj hram dao novi život i ulio snagu ovome gradu. Da je bila jedna Podgorica dokle se nije započeo ovaj hram, a naročito od osvećenja to je druga nova, obnovljena Podgorica jer su ovdje stari temelji Zlatice i Duklje, duboki temelji hrišćanstva.”
Naglasio je da je ovaj hram izrastao iz našeg dubokog sjećanja i pamćenja, iz dubokih korijena naše svete vjere, prisjetivši se koliko se duša u njemu krstilo, vjenčalo, pričestilo, ispovjedilo, utješilo…”koliko je radosti ovaj sveti hram donio svima onima koji ovdje žive i svima pravoslavnima hrišćanima koji u Boga vjeruju i slave ime Božije. I zato blagodarimo”.
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije se osvrnuo i na trenutnu epidemiološku situaciju, koja je i razlog skromne proslave godišnjice osvećenja, i pozvao sve na poštovanje propisanih epidemioloških mjera:
“Da ne pravimo sada prevelike skupove jer zaista mnogo naroda obolijeva, da budemo što odgovorniji, da koliko je god moguće poštujemo mjere i slušamo preporuke medicine jer nažalost mnogi ljudi obolijevaju, mnogi umiru. Treba da se molimo Bogu kad se ovako saberemo da izlije svoju blagodat, milost i mir, i da ukrijepi svakoga od nas, prije svega duhovno. Da se duhovno osnažimo, da duhovno ne klonemo, epidemija i bolesti je uvijek bilo, da to sve podnesemo kao hrišćani, blagodareći Bogu na svemu i na ovim iskušenjima koja nam je poslao.”
Podsjetivši da danas proslavljamo Svetog proroka Jonu, vladika Joanikije je kazao da je on je slika raspetoga Hrista kome se dogodilo preveliko čudo dok je bio u utrobi kita, koje je ukazalo na Hristovu smrt i na Hristovo vaskrsenje:
“On se pomolio u utrobi kita, raširio ruke svoje i duhovno vidio hram. Diže ruke svoje u znamenju krsta naravno, diže ruke prema hramu Božjemu kojemu želi da pristupi. I kit ga je izbacio iz svoje utrobe, i on koji je bio otišao u tamu – donje svjetove – on se vratio na svjetlost dana, vratio se životu kao slika Hrista, koji koliko vjekova poslije Jone vršeći djelo našega spasenja je vaskrsao iz mrtvih.”
To Jonino podizanje ruku u znaku krsta ka hramu, kako je istakao, se odnosi na svaki hram, a posebno na ovaj sveti Hram Vaskrsenja Hristovoga.
“Ovo je hram pobjede Hristove nad smrću i njegove vječne slave i to se vidi po svemu ovome kako ovaj sveti hram izgleda i spolja, a posebno iznutra. Kako je rekao naš sveti Patrijarh Pavle kada je vidio gradnju ovoga hrama pa je to izgledalo ispočetka malo grubo kad su ovi megaliti zidani, ali mu je naš blaženopočivši Mitropolit koji je zamislio ovaj hram i koji se u njega ugradio, objasnio kako će to da izgleda iznutra, a on je rekao ponavljajući stihove iz 45 psalma: Sva je ljepota kćeri careve unutra. To se odnosi i na hram, ali to treba da se odnosi i na svaku hrišćansku dušu.
I ova ljepota unutrašnja ovoga svetoga hrama je projava vječne Božije ljepote koja sija iz lica Hristovoga i lica Njegovih Svetih. Kada služimo Svetu službu Božiju okruženi Svetima mi imamo istinski doživljaj i osjećaj da je nebeska i zemaljska Crkva jedno i da smo u zajednici Duha Svetoga zajedno sa svima Svetima. I ovo je mjesto sveto, ovdje se sabira i dodiruje u jedno i nebeska i zemaljska Crkva , kojoj je glava Hristos”, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
***
Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici osveštali su 7. oktobra 2013. godine sedmorica predstojatelji pravoslavnih crkava na čelu sa vaseljenskim Patrijarhom Vartolomejem, moskovskim Patrijarhom Kirilom i srpskim Irinejem, u sklopu proslave 1000 godina Milanskog edikta Svetog cara Konstantina o slobodi vjere.
“Saborni hram Vaskrsenja Hristovog u Podgorici poziv je narodu u Crnoj Gori na uzajamno pomirenje i praštanje”, proročke su riječi Njegovog visokopreosveštesntva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorski gospodin Amfilohije izgovorene te 2013. godine uoči osvećenja podgoričkog hrama kojima svjedočima svih ovih godina.
Saborni hram Vaskrsenja Hristovog u Podgorici gradio se punih 20 godina. Njegova gradnja je, poslije dugih usaglašavanja i dobijanja odobrenja od nadležnih vlasti, sa blagoslovom Visokopreosvećenog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, počela 1993. godine.
Idejno rješenje hrama, po blagoslovu Mitropolita Amfilohija, uradio je blaženopočivši arhitekta dr Predrag Ristić.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
