Mikica Petronijević, glumac, osnivač kampa za autističnu djecu „Svici u mraku“, posvećeni otac i humanista, a prije svega bogočežnjiva duša, krenuo je prije dvadesetak dana pješke na hodičasnički put do manastira Ostrog, sa željom da skrene pažnju javnosti na kamp čiji je osnivač, i pozove ljude dobre volje da pomognu proširenje smještajnog kapaciteta ove jedinstvene ustanove, koja se nalazi u selu Venčane kod Aranđelovca.
U razgovoru za Radio „Svetigoru“ kaže da je ideja začeta u vrijeme korone, kada su se roditelji i djeca sa posebnim potrebama suočili sa velikim iskušenjem dugog boravka u zatvorenom prostoru i izolaciji, što je za svakog čovjeka teret, a posebno za one kojima su za napredak u razvoju aktivnosti na otvorenom neophodne.
„Za vreme korone ja sam bio zaključan u svom stanu u Beogradu, a moj sin je bio kod ženinih roditelja u selu i to nedostajanje deteta i odluka vlasti da se prvo odobri šetnja kućnih ljubimaca pa tek onda deca i osobe sa posebnim potrebama nekako me baš pogodila. Onda sam doneo odluku, verovatno po Božijem promislu, da to moje imanje koje je posle smrti roditelja ostalo samo i zapušteno privedem nameni i da tu napravimo jedan centar koji će biti oaza i vrt dobre nade i ljubavi, kako ga ja zovem, za sve te ranjive kategorije, posebno za decu i osobe sa autizmom, ali i sve druge ljude sa invaliditetom, zatim za zdrave ljude, da budemo podrška jedni drugima, razmenjujemo energiju i da se tu čovek raduje čoveku.
Postoji mnogo tih rogobatnih naziva, kao što je taj „posebne potrebe“. Ja volim da kažem da tu ništa nije posebno, ono što svakom čoveku treba je osmeh, zagrljaj i pažnja, razumevanje i upravo je to ono što mi tamo želimo da radimo. Hvala Bogu, za godinu i po dana smo uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi već smo to uspeli da privedemo nameni“.
Po njegovim riječima ideja kampa na otvorenom je jako brzo zaživjela, te su kapaciteti koje su za kratko vrijeme uspjeli da razviju postali mali.
Budući veoma posvećen ideji da cijelog sebe stavi na raspolaganje najranjivijoj kategoriji našeg društva, krenuo je na put dug 600 kilometara, kako bi za svoju želju i namjeru dobio blagoslov od Svetog Vasilija.
Kaže da ga tim putem vodi vjera, a krijepi ljubav dobrih ljudi.
Fotografije: FB Mikica Petronijević
Olivera Balaban
