Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije osveštao je, na praznik Polaganje rize Presvete Bogorodice, u utorak 15. jula crkvu posvećenu tom prazniku, na Vlahu kod Bijelog Polja.
Po obavljenom velikom osvećenju, Vladika je sa sveštenstvom odslužio Svetu arhijerejsku liturgiju.
U činu osvećenja i liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao brojni vjerni narod ovog kraja.
Na kraju Liturgije prelomljen je slavski kolač i blagosiljano žito.
Mitropolit se obratio sabranima arhipastirskom besjedom, čestitajući današnji Bogorodičin praznik Polaganja rize Presvete Bogorodice, i sveradosni čin osvećenja divne crkve na blagoslovenom i prelijepom uzvišenju, koje, kako je kazao, simbolizuje duhovni uzrast i visine u koje svi pojedinačno i kao narod, treba da uzrastamo, ugledajući se na svoje slavne pretke.
„Neka vam je na zdravlje i na spasenje Sveto pričešće i ovo sabranje. Divan je i blagosloven ovaj današnji dan, koji mnogo govori i mnogo daje. Velike nam je darove Gospod dao, dao nam je, prvo, da budemo živi, uveo nas je u maticu života, dao nam je da budemo pravoslavni hrišćani, Srbi, potomci slavnih i velikih ljudi, plemenitih junaka i predaka naših. A dao nam, pored svih tih darova, veliku odgovornost, ne samo dar da se ovdje, na ovom mjestu, podigne crkva za rekordno kratko vrijeme. Ne pamtim da se nekad neki hram, ne samo ovako brzo podigao, u brzini nije neki kvalitet i uspjeh, nego da je u tom vremenu i vremenskom okviru kratkom u kojem je podignut, sve bilo tiho, blagosloveno nalik Presvetoj Bogorodici, nenametljivo, nepretenciozno, uvijek dajući drugoga u prvi plan, dajući sebe na žrtvu, služeći Gospodu i Presvetoj Bogorodici“, besjedio je Njegovo visokopreosveštenstvo.
Naveo je da, kada je Milomir Đalović došao kod njega da traži blagoslov da se ovdje gradi hram, prije godinu i po dana, nije bio siguran da će to sve da bude onako kako je ispalo.
„Mnogi ljudi dolaze i traže da se grade hramovi, i zajednice i bratstva, mnogih naših mjesta, planina i sela, koja se polako prazne, pustoše, pune se gradovi, živi se nekim potpuno drugim, nametnutim stilom života koji usvajamo sa svim onim što nam dolazi sa okupacijom pod koju potpada cio svijet, a koja se slatko i tako pitko zove demokratija. A onda, da se odreknemo svih naših, tradicije i predaka i predanja i istorije, identiteta ne bismo li se tada kao neka bezoblična, amorfna masa utopili u nečije projekte da budemo sredstva i oruđa za proizvodnju profita, pljačku, izrabljivanje. Nije to nova priča danas. Hiljadama godina to traje na ovoj nesretnoj zemlji“.
„Kao svi što su dolazili, Milomir je došao jednog dana, ali, kad sam vidio kako to i u kojoj atmosferi smirenoj, molitvenoj, skromnoj, a bez rezerve, predajući se i dajući se svi koji su u ovome, pored Đalovića, učestvovali ljudi iz ovog kraja i šire, samo vi znate koji ste i na koji način ovome doprinjeli; prije godinu dana kamen temeljac se osveštao i zvona se podigla na ovom hramu, a danas, evo, u cjelosti hram podignut, živopisan oltarski dio, tako lijepo živopisan. To je tako rijetko sresti danas. Danas, u vremenu masovne proizvodnje gdje se trči da se što više uradi, nauštrb estetike, ljepote, kvaliteta, da se što više poslova završi, da se što više novca, tako prijeko potrebnog, zaradi. Nisam ni znao ko će ovo da živopiše, moram da vam priznam, ali kad sam vidio atmosferu u kojoj se podiže ovaj hram stekao sam potpuno povjerenje, jer to ljudska ruka najmanje vodi“, kazao je Visokopreosvećeni Vladika Metodije.
Po njegovim riječima sve je ovo Presveta Bogorodica sa svojim Sinom dovela dovde sa ljudima preko kojih je mogla da se manifestuje božanska sila, ljepota i blagodat na čelu sa njihovim sveštenikom-ocem Milanom Stanišićem.
„Zato mi je puno srce i zato ovo uliva nadu da će i ove nove generacije, koje stasavaju uz vas ovakve ljude i uz ovakve hramove, koji se podižu na ovakvim mjestima, u kojima ljudi istrajavaju da ostanu i da ovdje žive i da se Bogu mole, da svoju djecu ovdje vaspitavaju. Danas, kažu, da je nemoguće da djeca imaju vrline poštovanja, nemoguće je da imaju vrlinu zahvalnosti, nemoguće je da imaju vlrinu solidarnosti i zajedništva, nemoguće je da imaju vrlinu iskrenosti ako se ne temelje na tradiciji, vjeri i Liturgiji, Crkvi jednom riječju koja sve to u sebi sabira i čuva i prenosi iz generacije u generaciju. Kad vidite djecu da nemaju poštovanja i da nemaju zahvalnosti, da sve podrazumijevaju i očekuju od drugog, da nemaju zajedništva, solidarnosti, da dijele stvari između sebe, jedni drugima pomažu, da nemaju iskrenosti, znajte da se ne napajaju na izvoru koji je potekao iz ovog hrama, izvoru vode žive i blagodatnih božanskih energija“.
„Najveći dar koji može nebo zemlji dati jeste Crkva u kojoj se savršavaju Svete Tajne, koja nas prihvata kad se rađamo, u njoj se krštavamo, u kojoj odrastamo, pričešćujući se i učestvujući na bogosluženjima, na Liturgiji koja se zove evharistija što znači zahvaljivanje. Učimo se svim božanskim vrlinama, sazrijevamo kao ličnosti, slobodne ličnosti koje se daju drugima, živimo u zajedništvu, u molitvi Bogu i Presvetoj Majci Božjoj. Na kraju tog našeg privremenog, ovozemaljskog, životnog puta, opet, nas Crkva ispraća na onaj svijet odavde i predaje nas nebeskoj Crkvi, voinstvujuća Crkva koja se ovdje bori za spasenje svake duše pojedinačno, toržestvujućoj Crkvi koja već slavi na nebesima, predaje svoje članove, sigurno ih provevši kroz ovu dolinu plača i zemaljski šar, koji se zove zemlja i ovaj zemaljski, privremeni život“.
„Neka Bog blagoslovi sve one koji su se, na bilo koji način, ovdje potrudili po mjeri svojih snaga i mogućnosti, ljubavi, požrtvovanja koje su imali za ovaj sveti hram. Neka blagoslovi sve one koji će se u njemu moliti i koji se mole, sve nas koji smo se ovdje sabrali, sve one generacije koje su budu ovdje podizale, odrastale, učile najvišim ljudskim i božanskim vrlinama, preko kojih ćemo postati slični Onome Kome treba da postanemo slični i na Čije lik smo prizvani, a to je da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski. Živjeli, Bog vas blagoslovio“, poručio je Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Mitropolit je, ovom prilikom, uručio gramate onima koji su se najviše istakli u podizanju i izgradnji ovog svetog hrama, čija najveća ljepota, po njegovim riječima, nije u tome od kojih materijala je sazdan i sagrađen, nije ni po arhitektonskom izgledu i obliku koji mu je dat, nego se najviše izdvaja po atmosferi u kojoj je građen i u kojoj su se ljudi sabirali i ugrađivali u njega.
„Nikad ovo ovako ne bi bilo, ne samo bezo, nego lijepo, blagodatno, veličanstveno, plemenito i božansko, da se nije velika blagodat Božja na ovo mjesto izlila. Neka tako ostane i ubuduće, neka ovo bude mjesto gdje će da izviru božanske energije kojima će generacije zajedno sa ovom našom da se napajaju“, zaključio je Vladika.
Za pokazanu ljubav prema Svetoj Majci Crkvi i nesebičnu pomoć pruženu, naročito, prilikom izgradnje Hrama Polaganja rize Presvete Bogorodice, na Vlahu, kod Bijelog Polja, arhijerejskom gramatom su odlikovani: Milun Konatar, Marija Đinđić, Slaviša Bulatović, Željko Đalović, Miljko Đalović, Dragiša Jeremić, Slavko Nedović, Sava Šćekić, Dragan Dimitrijević.
Eparhija budimljansko-nikšićka i parohija sutivanska i njegnjevsko-bistrička zablagodarili su: Zoranu Gorčaninu, Vojki Rakić, Slobodanu Đaloviću, Olgi Šćekić, Novaku Nedoviću, Slavku Tujkoviću, Mladenu Plakaloviću, Gordani Oldaja, Dragoslavu Slavkoviću, Radu Lutovcu, Vlaju Cmiljanoviću, Nikoli Božoviću, Svetislavu Ćoroviću, Savu Lukiću, Mirku Erakoviću, Milenku Stojanoviću, Daliboru Jeliću, Ratku Jaćimoviću, Luki Radoviću, Ranku Krkaloviću.
Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu ljubavi.
