Nakon što je služenjem Svete Arhijerejske Liturgije i lomljenjem slavskog kolača, na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, u petak 15. avgusta 2025. godine, proslavljena hramovna slava crkve Šćepanice, na Šćepan Polju, istog dana, je, u poslepodnevnim časovima, osveštano krsno znamenje na Soko gradu.
Krst je sa sveštenstvom, i u prisustvu vjernika, osveštao Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije. Vladika se, po obavljenom činu osvećenja krsnog znamenja, sabranima obratio prigodnim arhipastirskim slovom.
„Ovdje, na krovu od Hercegovine, na Soko gradu hercega, vojvode od Svetog Save Stjepana Kosače koji je ovdje stolovao i dobar dio godine ovdje provodio, a upokojio se u svome gradu, u Herceg Novom, koji danas slavi Svetog Stefana i praznik svog zaštitnika prvomučenika i arhiđakona, čije ime je nosio veliki herceg Stjepan, temelji ovoga krsta su Hristovo stradanje, temelji su njegovi u nebu ukorijenjeni u domostroju našeg spasenja preko kojeg krsta nam je i došlo spasenje kroz stradanje Hristovo, smrt Njegovu na krstu, pogrebenje u grobu, ali i slavno, tridnevno Njegovo vaskrsenje. U vaskrsenju vrhuni, zajedno sa Njegovim vaznesenjem cjelokupni domostroj ljudskog spasenja, smisao našeg života“, kazao je Mitropolit Metodije, dodajući da Njegovo ovaploćenje i dolazak, u maticu života, među nas, vrhuni u Njegovom vaskrsenju i vaznesenju, gdje je sjeo sa desne strane Boga i Oca na nebesima, obukavši se u ljudsku prirodu sa tijelom vaskrslim od kojega se, po riječima Vladike, na svu vječnost više neće odvojiti.
„Zato Ga i zovemo, ne samo Bogom, nego istinskim čovjekom, dakle bogočovjekom koji je pokazao ono naznačenje i dostojanstvo koje je Bog svakom ljudskom biću pripremio koje ide smireno i krotko za Hristom i Njegovom naukom. Hristos je rekao svojim učenicima, a toga treba pod ovim krstom da se opomenemo, na krovu Hercegovine: Ko hoće za mnom da ide, dakle, ko hoće a ne ko mora ili je na bilo koji drugi način prinuđen, nego po svojoj slobodnoj volji, koji je krenuo za mnom neka uzme krst svoj i za mnom ide. Onaj ko sačuva život svoj, izgubiće ga, dakle, taj biološki, psihološki način postojanja i ljudsku logiku grabljenja o materijalna sredstva, položaje, moć, vlast, u ovom životu, taj će izgubiti vječni život, a onaj koji život svoj izgubi mene radi i Jevanđelja, a to ovaj krst koji je ovdje na krovu od Hercegovine, danas podignut, i evo smo ga osveštali, zahvaljujući divnom zalaganju i pregnuću, najviše, Đorđa Živkovića, ostao je u podnožju je dolje zbog godina i zdravlja, nije mogao da izađe na ovu glavicu i na ovaj vrh i Soko grad“, besjedio je Njegovo Visokoprepsveštenstvo.
Ukazao je na riječi Gospodnje: Ko život svoj mene radi i Jevanđelja izgubi, dobiće ga i naći će život vječni.
„Glavni smisao našeg života ovdje jeste da silom krsta pobjeđujemo sve naše neprijatelje, a, na prvom mjestu, to nisu ljudi, ni neke okolnosti koje nam se zadese u životu, već je to grijeh, đavo i smrt, najveći ljudski neprijatelji, pobijeđeni krstom i silom Hristovom. Kad umolimo Gospoda i silom krsta se odbranimo od demonskih nasrtaja i pale naše ljudske prirode i nju nadiđemo milošću i blagodaću Božjom, a svojim smirenjem i dubokim ubjeđenjem u nemoć našu, ali u svemogućstvo Božje, onda će nam Gospod oprostiti grijehe. Kad se oproste naši grijesi onda živimo u zajednici Duha Svetog, blagodatnoj zajednici nebozemnoj koja je Crkva i čija je glava Hristos“.
„Onda ćemo dobiti ono što je On rekao svojim učenicima kad su Mu jednom došli, hvaleći se kako im se duhovi i demoni pokoravaju i kako ih izgone, demone iz ljudi, kako iscjeljuju od bolesti, a On im kaže: Nemojte se toliko radovati što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša zapisana na nebesima. Oproštaj grehova silom vaskrslog Hrista i Njegovom milošću, život u zajednici Duha Svetog i u sabornosti, kao što smo se mi danas, ovdje, na Liturgiji okupili oko Svete tajne Tijela i Krvi Hristove, oko živoga Boga i na Njemu temeljimo svaki svoj pokret našeg bića, i misao, i djelo, i postupanje, i naše riječi, sve na Njemu temeljimo da bi ono bilo sveto i blagosloveno, a onda i život i naša imena u Carstvu nebeskom u saboru svetih, gdje žive i gdje su se već naselili naši sveti preci“, naveo je Mitropolit Metodije.
Istakao je da su ti sveti preci veliki vitezovi, ne samo mača nego na prvom mjestu, vitezovi duha, od velikih vojvoda, pa do današnjeg dana, a na današnji praznik pominju se oni iz velike, plemenite, vlastelinske dinastije Kosača.
„Od Vuka, Vlatka Vukovog Vukovića koji je bio na Kosovskom boju lijevo krilo srpske vojske, Lazareve vojske, pa preko njega, njegovog sinovca od najmađeg mu brata Hrane Sandalja koji je podigao crkvu, Šćepanocu, u kojoj smo jutros služili, i gdje je njihovo grobno mjesto i njihovi grobovi i sarkofazi se tu nalaze. Posle Sandalja i od njegovog brata, sinovca mu Vukca, divni herceg Stjepan Vukčić Kosača koga danas pominjemo i koji je stolovao na ovom mjestu i gradu. Neka ovaj krst vaskoliki srpski narod krili, čuva, blagosilja, daje blagodatnu snagu i energiju da izdrži na svom krsnom, ali i krsno-vaskrsnom putu Hrista Boga našeg Kome neka je slava sa Njegovim Ocem i Duhom Svetim, u vjekove vjekova. Amin. Neka je srećno i blagosloveno podizanje ovog krsta“, poručio je Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Izvor: EPARHIJA BUDIMLJANSKO-NIKŠIĆKA
