Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 7. septembra, kada naša Sveta crkva proslavlja Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja i Svetog apostola Tita, osveštao je paraklis Svetog Vasilija Ostroškog u Gornjem Zagaraču i u njemu služio Svetu arhijerejsku litrugiju sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, uz molitveno učešće vjernog naroda.
U toku Svete službe Božije, sabranima se obratio protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, koji je podsjetio da su mošti Svetog Vasilija Ostroškog, na putu ka Cetinju, bile u kući Mićuna Kekovića za vrijeme strašne Omer pašine godine 1852. godine, velikog pohoda turske vojske na Crnu Goru.
“Nek si blagosloven svetitelju Vasilije, koji blagosiljaš svih pet kontinenata jer tvome ćivotu dolaze mnogi voljni i nevoljni, bolni koje ti iscijeljuješ! Dobrodošao u ovu kuću, a danas je dobrodošao i onaj koji sjedi na stolici Svetog Petra Cetinjskog – Mitropolit Joanikije koji će danas izvršiti primopredaju između Mićuna Kekovića i Svetog Vasilija. Od danas je ovaj hram posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, a to je naš ktitor Dragiša Draško Keković još prije pet godina zavještao Srpskoj pravoslavnoj crkvi Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i manastiru Ostrog. Ja te danas iz kuće u kojoj si blagosiljao ovaj narod, svetitelju Vasilije, molim kao Zagarčanin da nas pomiriš, izmiriš jer danas je ovaj hram jedino mjesto u kome se može služiti Sveta liturgija”, besjedio je o. Predrag, moleći svetitelja da izmoli od Boga, da se i donji Hram Svetog Jovana osvešta.
Posebnu blagodarnost je iskazao ktitoru Dragiši Kekoviću koji je prije 10 godina uzeo blagoslov od blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija za gradnju ove svetinje, nakon čega je Bog njegov dom obdario dugo željenim potomstvom, što je samo jedno od mnogobrojnih čuda Svetog Vasilija:
“I kada je počeo da gradi ovu svetinju, Sveti Vasilije mu napuni kuću jer u njegovoj kući nije se čuo dječiji plač, žamor, već dugo godina. Kada on odluči da ovu kuću sagradi u čast onog divnog događaja kada su Katunsku nahiju pohodili mošti velikoga sveca, slava mu i milost, Svetog Vasilija, on upoznaje svoju suprugu Draganu i sa njom Bog mu podari u 59. i 61. godini dva divna sina Jovana i Petra, koje sam imao priliku i blagoslov da krstim ovdje u ovom, od danas, hramu u kome će se okupljati Zagarčani, Gornjo Zagarčani. Ako Bog da, Sveti Vasilije će urediti da i druge hramove po Katunskoj nahiji obnovimo. Slava Svetom Vasiliju, a neka je velika čast nasledniku Mićunovom, Dragiši Drašku Kekoviću koji je skromno, smireno i na jedan blagosloveni način tiho i krotko podigao ovu kuću Svetog Vasilija.”
Ovom kraju nije falilo junaštva, ali, kako je kazao prota, falilo je sloge:
“Sveti oče Vasilije, slava ti milosti, izmiri nas, pomiri nas, neka ova obnova i ovaj hram i ova divna zvona, i Petar i Jovan, koji su prvi kršteni u njemu, budu znaci duhovnog buđenja Zagarčana, koji su beskompromisni u borbama za ljudsko dostojanstvo u 17, 18, 19. i 20. vijeku visoko uzdigli ugled ovoga plemena. Od danas je ovo dom Svetoga Vasilija, blagodareći našem ktitoru Drašku Kekoviću. Divan je Bog u Svetima svojim i divan će biti Bog kad se u ovome hramu bude služila Liturgija ovoga i onoga svijeta za pomen velikih junaka. A tebe, oče Vasilije, molimo da nas izmiriš, da nam daš pameti, mudrosti i da nam daš ljudi pomirenja kakav je Draško Keković i kakav je, po blagoslovu našeg Mitropolita Joanikija, naš novi sveštenik Zoran Jovićević, koji će, ako Bog da, ovdje paliti svijeću i služiti Svetu liturgiju i pozivati Gornjo Zagarčane i Zagarčane i sve ljude dobre volje, da služimo Gospodu Bogu službu”, zaključio je otac Predrag, zahvalivši se još jednom Drašku Kekoviću i njegovoj porodici, zatim kumu Voju Deliću, Lolu Kekoviću…. svima bez čije pomoći ovo sveto djelo ne bi moglo da se dovrši.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije: Najsvetiji i najuzvišeniji hram Božiji je srce čovečije
Podsjetivši na praznik Svetih apostola Vartolomeja i Tita, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je u svom arhipastirskom slovu podijelio razmišljanja o tome kako su Sveti apostoli kada ih je Gospod uputio na propovijed Jevanđelja, osnaživši ih svojim Svetim Duhom, Božijom istinom, pravdom i ljubavlju, išli i vršili svete službe gdje god su stizali i mogli, najčešće u hrišćanskim domovima, ali i pod vedrim nebom, a ako su imali hramova koji su bili posebno određeni za svetu službu, oni su bili jako skromni:
“U to vrijeme kada su se najveća čudesa događala, kada su narodi zemaljski počeli prilaziti Gospodu Isusu Hristu, nije zapravo bilo hrišćanskih velelepnih hramova, kao što to mi danas imamo, nego su to bili ili hrišćanski domovi, gdje su mogli Sveti apostoli zakloniti glavu, ili vrlo mali i skromni hramovi. Ali to nije smetalo slavi i veličini i sili svete pravoslavne vjere, jer sila pravoslavne vjere nije samo u velikim i osvećenim hramovima.”
Tek kasnije je hrišćanstvo stvaralo i podizalo u slavu Božiju velike hramove jer, kazao je Vladika, hramovi se grade zato da bi čovjek u svome srcu napravio hram Bogu živome i mjesto za obitavanje Njegovo, da bismo se mi u njima osvećivali.
“Najsvetiji i najuzvišeniji hram Božiji je srce čovečije, tamo želi Gospod da prebiva. Iako On prebiva i u svetim hramovima, mnogo mu je milije da prebiva u srcu čovečijem. Danas ovdje, možemo reći, da je podignut hram iako je ovdje davno podignut dom Mićuna Kekovića, velikog junaka koji je život svoj položio za vjeru, otačastvo i slobodu naše otadžbine i za svoje potomstvo. Ali on je ponajviše danas poznat po tome što je primio u svoj dom mošti Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca i time je ovaj dom bio blagosloven, dolaskom Svetog Vasilija Ostroškoga u vrijeme zloglasne Omer pašine godine.”
Kad god je Sveti Vasilije Ostroški kretao poslije svoga proslavljenja, kao svetac sa svojim čudotvornim moštima iz manastira Ostroga, on je kretao da utvrdi svoj narod, da ga ojača, osnaži, objedini, da se sveta vjera pravoslavna utvrdi u našem rodu.
“I to je uvijek, kao što smo i mi svjedoci, donosilo pobjedu. On je kretao više puta i svome narodu uvijek donosio blagoslov. Tako je to bilo i u ovo naše vrijeme. Sjećate se kada su bezbožne vlasti tadašnje u Crnoj Gori htjeli da otmu sve hramove, da ih prepišu na državu, iako su hramovi samo Božiji, iako su podizani da se u njima svete službe vrše i dati Crkvi na upravljanje, nikome drugome. Tako su gradili Sveti Nemanjići, tako su gradili naši preci, tako Petrovići i tako je gradio Sveti Vasilije Ostroški manastir Ostrog”, kazao je Vladika.
Uzevši za primjer da je vrijeme kada je Sveti Vasilije podizao manastir Ostrog ovdje bila Turska država, objasnio je da se manastir ne podiže ni za jednu državu ovoga svijeta. već za onu državu koja je iznad svake države, koja je nerazoriva, kojoj ni vrata pakla odoljeti neće, a to je Crkva Božija:
“Nju možemo nazvati državom jer ona drži sve, drži nas u pameti i sjećanju, u pamćenju, slozi, ljubavi i radosti. Ovo je danas veliki događaj, sve je lijepo, sačuvalo je starinu, skromnost. Lijepo je g. Dragiša Draško Keković ovaj dom svojih predaka obnovio, onako da bude što vjerniji svome prvobitnom izgledu, da se vidi kako se nekada živjelo veoma skromno, ali u tim skromnim domovima bilo je puno vjere, dobrote, bratske ljubavi i sloge, slavila se krsna slava i prisluživala slavska svijeća, molili su Bogu se svi domaćini i cijele porodice i palile kandilo. I tamo gdje počinuše u davna vremena mošti Svetog Vasilija Ostroškoga, ostade i njegov blagoslov i ovaj dom od običnog seoskoga doma izraste u hram Božiji. Skromni hram, ali veličanstven zato što se u njemu služi Sveta i Božanstvena služba”, kazao je Vladika, rekavši da je ovo prilika da se podsjetimo davnih hrišćanskih vremena, a i naše prošlosti, kada smo podizali male hramove, tek toliko da se može Sveta služba Božija odslužiti, narod pričestiti.
Po njegovim riječima tada smo bili jači u vjeri, sa jačim karakterima i sa više međusobne sloge i ljubavi. Pomolio se Bogu da to i u ovo vrijeme postignemo, da nas ne ponese ovaj svijet za interesima i ostalim iskušenjima koja nam on donosi, nego da idemo uvijek putem Božijim.
Dragiša Keković odlikovan arhipastirskom gramatom
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na kraju odlikovao arhipastirskom gramatom g. Dragišu Kekovića, zablagodarivši mu na velikoj ljubavi što se sjetio da su ovaj dom njegovih predaka pohodile mošti Svetog Vasilija i odlučio najbolje što je mogao, sa blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, da ga pretvori u hram Božiji:
“Ima li veće časti, većega blagoslova! I Bog je blagoslovio njegov dom, obdario ga je lijepim potomstvom, ima dva sina, zdravu i lijepu porodicu. Neka Bog čuva, obdari njega i njegov dom zdravljem i svakim napretkom i dobrom, da njegova porodica bude dostojna svojih slavnih predaka, posebno čestitoga i velikoga junaka Mićuna Kekovića. Gospodine Dragiša, neka bude srećno ovo današnje osvećenje, blagosloveno i za ovaj kraj, a posebno za tvoj dom i tvoju porodicu. Neka Bog blagoslovi tebe i tvoju porodicu zdravljem, napretkom, svakom srećom i svakim Božjim blagoslovom.”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
