Povodom učestalih medijskih napada na Srpsku pravoslavnu crkvu, Informativna služba SPC se oglasila saopštenjem u kojem ističe da je u toku dosad najambicioznija kampanja protiv naše Crkve u poslednje tri decenije. U saopštenju, koje prenosimo integralno, ističe se da Njegova svetost Patrijarh srpski g. Irinej i Sinod postupaju isključivo u skladu sa Ustavom Srpske pravoslavne crkve i mandatom dobijenim od Svetog arhijerejskog sabora i da se odluke donose u najboljem interesu naše Crkve i izražavaju stavove apsolutne većine arhijereja:
Sve učestaliji napisi u tabloidu Blic i dnevniku Danas opominju da je, u nizu neprestanih medijskih napada na Srpsku Pravoslavnu Crkvu, u toku dosad najambicioznija kampanja protiv naše Crkve u poslednje tri decenije. Mete klevetničke kampanje su samo naizgled srpski patrijarh i pojedini episkopi.
Po učestalosti objavljenih tekstova i po naslovnim stranama opravdano se može pretpostaviti da su uložena značajna sredstva. Kada su posredi ovakve kampanje dezinformisanja, tvrde upućeni, treba izdvojiti petocifrene iznose u evrima za svaki pojedinačni tekst. Među relativnim poznavaocima eklisioloških, kanonskih i crkveno-istorijskih pitanja koji novinarima sufliraju – a u izvesnim slučajevima i diktiraju – članke i ulažu novac skoro se i ne kriju oni za koje je autokefalija Srpske Crkve pod znakom pitanja. Oni su i pokrenuli aktuelnu medijsku spin-ofanzivu ističući niz lažnih pitanja i tobožnjih problema, kao što su obim proslave osam vekova autokefalnosti Srpske Pravoslavne Crkve, odlikovanja uručena predsedniku Srbije i srpskom članu predsedništva Bosne i Hercegovine, i tako dalje i tome slično.
Krajnja namera je da slabljenjem pozicije zakonitih crkvenih vlasti i organa – u prvom redu Njegove Svetosti Patrijarha i Svetog Sinoda – što više sablazne narod, a oslabe i razjedine Srpsku Pravoslavnu Crkvu, kako bi ona postala plen onima koji prave haos u vaseljenskom Pravoslavlju i produbljuju raskole, najpre u Ukrajini, a zatim redom.
Primenjena je tehnika isprobane škole medijskog spinovanja i manipulacije, istovetna ili veoma slična onoj iz devedesetih godina prošlog stoleća koja je primenjena u slučajevima Markale i Račak pred bombarodvanje Republike Srpske i Srbije.
Matrica je sledeća: zakonite vlasti i organe, ranije državne, a sada crkvene – Patrijarha, Sinod, portparola Crkve… – proglasiti autoritarnom, čak kriminalizovanom grupom koja, suprotno interesima Crkve, samovoljno i samovlasno dezavuiše, pa, štaviše, i skriva (!) od episkopâ „krajnje dobru nameru“ carigradskog Patrijarha kad on, ne jednom nego dva puta, poziva srpske arhijereje na proslavu osamstogodišnjice hirotonije Svetoga Save u episkopski čin, ne pominjući, naravno, autokefaliju, budući da današnja carigradska teorija glasi da Sveti Sava nije ni dobio autokefaliju nego da autokefalija Crkve u Srbiji datira iz 19. veka, a autokefalija ujedinjene Srpske Crkve iz 20. veka.
Novinarima Danas-a, Blic-a i još nekima, za koje ne znamo da li i koliko u Boga veruju, ne odričemo pravo da pišu o onome što ne znaju, a to su teološka pitanja, ali tvrdimo da ovakve pikanterije, nastale tendencioznim čitanjem interne službene prepiske među Crkvama, nisu mogli pronaći u štampi ili u literaturi, gde ih nije ni bilo, nego su ih dobili od svojih insajderskih informatora koji i znaju i ne znaju šta rade (zavisi od toga kako se gleda). Pritom, dodajemo, ne prihvatamo da episkopi i teolozi treba da uče teologiju i primaju instrukcije za svoju službu od novinarâ, pa makar to bili i novinari Βlic-a, Danas-a i još ponekih glasila toga kova i kalibra. U njima se ističe i to da Sinod, tačnije portparol, stvara probleme dok je patrijarh Vartolomej toliko dobronameran i snishodljiv da, uprkos ovlašćenjima i isključivim privilegijama koje mu njihovi „informeri” i sufleri galantno priznaju, ipak, još uvek, nije velikodušno podario autokefaliju raskolničkoj jerarhiji Severne Makedonije (čije eparhije, pojedinačno nabrojane, Carigradska Patrijaršija inače, u Tomosu iz 1922. godine, navodi kao eparhije koje se trajno ustupaju ujedinjenoj Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi), nije, dakle, kod nas primenio „ukrajinski scenario”.
Činjenice, međutim, govore drukčije: Patrijarh i Sinod – pa čak i specijalno „targetirani” portparol Srpske Pravoslavne Crkve – postupaju isključivo u skladu sa Ustavom Srpske Pravoslavne Crkve i mandatom dobijenim od njenog Svetog Arhijerejskog Sabora. Odluke se donose u najboljem interesu naše Crkve i izražavaju stavove apsolutne većine naših arhijereja.
Informativna služba Srpske Pravoslavne Crkve