U Crkvi Svete Trojice u Starom gradu Budvi, danas je u nedelju osamnaestu po Pedesetnici, na praznik Svetog Dionisija Areopagita služena Sveta liturgija. Liturgijom je načalstvovao jerej Aleksandar Lekić uz sasluženje protojereja Borisa Radovića, protojereja Slobodana Lukića, kao i gosta iz Brazila, iz Rija de Žaneira, protojereja-stavrofora Žoaoa Kampanatija.
Nakon Svetog Jevanđelja, otac Aleksandar Lekić se osvrnuo na pročitani vaskršnji odlomak, koji nema samo jedno značenje, ali ne ni samo odlomak, već svaki stih isijava svjetlost bogateći nas i krijepeći nas svojom silom, a ovaj odlomak je o prizivu apostolima, a apostol znači onaj koji je poslan. Otac je postavio pitanje zašto Gospod izabira baš njih, a to je ono čudesno, što vidimo kroz Sveto Pismo, da Gospod uvijek izabira male, slabe i nemoćne, da posrami jake i velike, koji su za svijet veliki i moćni. ”Gospod ne izabira akademike i naučnike, već ribare, obične ljude”, rekao je i podsjetio na pjesmu koju pjevamo na Trojčindan, a koja govori: ”Blagosloven si, Hriste Bože, koji si premudrima učinio ribare poslavši im Duha Svetoga i tako si preko njih ulovio čitavu vaseljenu”, podsjetio je da su apostoli stizali i do Budve i do samog Zapada propovijedajući riječ Božiju. ”Čudesno je kako apostol postupa kada čuje ovaj poziv i čuje riječ, on vjeruje Gospodu i ima poslušanje”, naglasio je i dodao kako smo čuli kakav je bio taj ulov, a tako će biti i u našem životu: ”Ako budemo poslušali riječ i bacimo mrežu i kada nam je jako teško, ako vjerujemo riječima Gospodnjim, riječima Svetog Jevanđelja, zaista će se i u našim životima ostvariti to čudo Božije, a upravo to i jeste vjera.”
”Često ćemo se i mi naći u tom mraku i po mraku loviti, nažalost u našem životu često planiramo nešto, mislimo o nečemu i radimo to bez Gospoda, pa nam ne uspijeva, ali ako čujemo onaj glas koji nam dolazi, a to je taj pravi glas, treba da imamo sluha za njega, a to nam daje molitva i život u Crkvi. Tada ćemo dobiti ovaj dar i blagoslov da će i mreže pucati od toga ulova i daće nam se blagodat na blagodat”, rekao je.
Po završetku Svete liturgije, otac Aleksandar Lekić je predstavio zajednici oca Žoaoa i zahvalio mu se što je svima učinio čast služeći Svetu liturgiju u crkvi Svete Trojice. ”osjetili smo danas šta znači jedinstvo pravoslavnih, kada sveštenik dođe kod nas iz dalekog Rija de Žaneira, te služi na svom jeziku sa nama Svetu liturgiju, dok mi služimo na svom, kao da smo uvijek zajedno, što i jesmo, jedno u Hrisu kome ništa ne znači bilo kakva prostorna udaljenost”, rekao je otac Aleksandar. On se takođe prisjetio i podijelio uspomene sa putovanja u Brazil, gdje je išao u pratnji blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija: ”Takvu vjeru nigdje nisam vidio, kao tada u Brazilu, u Resifeu. Oni su služili u jednom soliteru, u jednom iznajmljenom lokalu, ali ta služba Božija u kojoj sam učestvovao i koju sam tamo doživio, zajednica koja sva pjeva u toku bogosluženja, u tom prostoru u tom velegradu, to je zaista nešto čudesno i nešto što se ne zaboravlja.”
”Zaista je velika naša vjera i velika je riječ apostolska i samo je ta sila Božija ona koja objašnjava kako je moguće da vjera dođe i u te krajeve svijeta, te da i u takvim mjestima zasija istina”, rekao je otac Aleksandar, prisjetivši se manastira u kome su boravili, a koji se nalazi u džungli, te još jednom zahvalio ocu Žoaou na radosti zajedničkog služenja Gospodu.
