Na nedelju Svetih otaca, kada naša Sveta saborna i apostolska crkva proslavlja praznik Otaca, služena je Sveta liturija u podgoričkom Hramu Velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina, starešine ovog drevnog hrama, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, protojereja Jovana Radovića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića, dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.
Na liturijske vozglase odgovarao je hor Svetosavnik, predvođen horovođom Ratkom Vujačić.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se jerej Blažo Božović:
„Šta da kažemo o patrijarsima, prorocima, sudijama, i drugim ocima, koji vjerom i uzdanjem u Boga činiše pravdu – zatvoriše usta lavovima, od nemoćnih postadoše jaki; neki iskusiše poruge i šibanja, okove i tamnice, kamenjem pobijani, prestrugani, izmučeni, od mača posječeni, potucaše se u kožusima u nevoljama i patnjama; oni, kojih svijet ne bješe dostojan, potucaše se po pešterama i jamama zemaljskim i svi drugi koji i takvom vjerom dobiše obećanje, zato što je Bog nešto bolje predvidio za nas, da oni ne bi bez nas dostigli savršenstvo.
Tako pratimo o duhovnim našim ocima od Avraama do Roždestva Hristovoga, dana, događaja i ispunjenog obećanja, koji kao najčudesnija kopča predstavlja prelazak iz jedno u drugo doba, u koje nas Gospod polako prima i uzvodi u Carstvo svoje.
Otac Justin Popović kaže, da je njegova pojava najvažniji događaj u istoriji svih svjetova. Svi Sveti oci koji tumače današnje Jevanđelje, tumače riječima – da je Gospod obukavši se u čovjeka, došao po Svom obećanju, iz prevelike ljubavi prema nama, da čovjeka, krunu svoga stvaranja, spasi od bogootpadništva i strasti koji su se zacarili, preko đavola i grijeha.
I ne samo što smo zaboravili, porekli postojanje đavola i grijeha, već nam je danas sve dostupno i dostupno i zakonima ovoga svijeta nekažnjivo; i sva naša nadanja, pretvorili su se zbog našeg bogotstupništva i grijeha, u kojima se nalazimo, uvukao se kao posledica grijeha podmukao strah, koji je ovladao dušama i srcima našim, ne samo zbog tragičnih događaja.
Nije li nam kraj svake godine uzimao danak u mladim životima, a ulazak u Novu, bio razlog za duboku žalost. Koliko smo samo ubistava imali, saobraćajnih nesreća, djeteubistava, femicida, i oceubistava…
Preko portala izjavljujemo saučešća, kada sahranjujemo mlada momka ili devojku, ne mali broj u automobilima onih koji idu poslije saučešća, čuje se muzika.
Prestali smo da tugujemo za i sa ljudima; a kada se s njima radujemo, onda su tu prisutne psihoaktivne supstance, koje su tu da uguše svaku savjest od svakoga straha, grijeha ili obaveze.
Humanisti se sjete Hipokratove zakletve, samo kad im se naredi sa državnog ili partijskog nivoa.
Što postradali uoči Nove godine, nisu bili dovoljni gradskim ocima, da otkažu doček novogodišnje noći.
Kada smo oci i ja pokretali Pravoslavni pastirsko-savjetodavni centar, pojedini su se podrugivali, negodovali da to Crkva može i smije da radi, pa i sa stručnim kadrom. Kod nas, što se radi na dobrovoljnoj bazi naših saradnika i potrebitih, ništa ne košta. Nije nas neki broj, ali slava Bogu, i onima koji dolaze i onima kod kojih se dolazi; za sve ovo vrijeme koliko radimo imamo jednog ljekara, psihijatra koji je jedan od pokretača, nekoliko psihologa i dva defektologa. Centar je tu, i za njih i za nas.
Zato naša Crkva, priziva i doziva, nudi se i daje – brine i moli kao savjesna i brižna majka da se vratimo vjeri praotaca i otaca naših.
Bogat i srećan čovjek je koji se bogati Bogom, koji sebe radi i izgrađuje, i uz drugoga i sa drugim – položivši svu svoju nadu na Boga – jer samo tako bićemo dostojni ovakvoga praznika, oslobođeni od svake zablude ovoga svijeta, dajući našoj djeci dobar primjer, koji je po Svetim ocima, apostolska misija.
Bog da vas čuva i blagosilja ovaj napaćeni narod. Srećan praznik! Amin Bože daj!“ – poručio je o. Blažo Božović.
Potom su svi oni koji su postili Božićni post, pristupili Svetoj tajni pričešća.
Na kraju Liturgije sveštenici su se drešili, djeleći prigodne poklone deci, povodom praznika Otaca.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Crkvenoj opštini podgoričkoj.
Čas vjeronauke polaznika Škole Sveti Đorđe održala je protinica Nadica Radović.
Potom su polaznici vjeronauke uz pomoć o. Jovana Radovića, ukrasili Badnjak u Svetogeorgijevskom domu.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
