Besjeda protojereja-stavrofora Slobodana Jokića na Svetoga Savu u hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću:
U ime Oca i Sina i Svetog Duha!
Putu koji vodi u život vječni učitelj bio si nam. Ove riječi iz tropara Svetom Savi najbolje oslikavaju i najbolje govore o Svetitelju koga danas proslavljamo. On nas je naučio kojim putem da idemo, jer je znao da taj put vodi u život vječni i u spasenje. Nemamo drugog puta od onoga koji nam je Sveti Sava prokrčio, jer taj put je put bogočovjeka Hrista.
Sveti Sava je spoznao Hrista, postao Njegov apostol, prije svega, svom narodu a onda i cijeloj vaseljeni. Mladić, koji kao ona srna koja traži potoke, koja puna čežnje, ode u Svetu Goru, ode da služi Svetogorcima pustinjacima, carević kome su bila obećana blaga ovog svijeta. Sve to ostavi, sve to prezre i ode da krči put, put u život vječni. Služio slugama Božjim, onaj kome su trebali da služe, on postaje sluga podvižnicima i tako se uči onoj vrlini koju smo danas prilično zaboravili, vrlini smirenja. Danas vlada samoljublje, samohvalisanje, samoreklamerstvo. Danas vlada toliko samoljublje da nikog drugog ne vidimo sem sebe i da sve žrtvujemo sebi. A on ode da služi i da bude sluga Boga višnjega. Taj nam je amanet ostavio da budemo sluge Gospodu svome i da budemo sluge i braća braći svojoj i sestrama svojim. Jer ako nema te ljubavi onda nema ni ovog puta Svetog Save, nema puta koji vodi u život vječni.
A šta će nam ovaj život ako nije ispunjen tom ljubavlju, šta će nam svaki uzdah, šta će nam bilo koje blago ovog svijeta ako nismo srećni u ljubavi drugoga? Sve će to da se rasprši i da nestane, sve će to da bude sjenka i zaborav. Jedino ostaje ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Taj amanet nam je ostavio Sveti Sava.
Onda je on postao otac, otac nacije, otac države, otac Crkve i njegov otac došao sinu, da mu sin bude otac. Velika je to tajna u koju se pogruzio Sveti Sava. Tajna Boga Ovaploćenog, Rođenog i Javljenog Koga proslavljamo ovih dana, tajnu da se Bog javio u tijelu, da je postao čovjek. Bog postao čovjek da bi uzdigao čovjeka i prisajedinio Njemu, da bi čovjek postao jedno sa Bogom, jedno nerazdjeljivo, da bi čovjek bio mali Bog. To je Sveti Sava ostavio svojim djelanjem, svojim besjedama i svojim pisanjem, svojom pravom vjerom kako se nazvala njegova besjeda u Žiči. Jer ta vjera je vjera koja vodi u život vječni. I onda, sve što nam je ostavio u amanet, samostalnost Srpske Crkve, jezik, narodnost, bolnice, škole, sve to mi čuvamo kao njegov amanet i ne smijemo zaboraviti jer je to osveštano njegovim imenom, njegovom molitvom i njegovim blagoslovom. Jer, ako nešto od toga zaboravimo onda neka nas zaboravi desnica naša, onda taj blagoslov kršimo i onda nismo ono što treba da budemo – da budemo djeca Svetog Save.
Čuvajte ime Svetog Save jer je on najbolji od nas, jer on nas čuva u svakom trenutku našeg života. Ispunimo srca svoja, duše svoje, biće svoje ljubavlju koju nam je zavještao Sveti Sava i onda ćemo znati da smo Božji, onda ćemo znati da smo sluge Gospoda svoga, jer je i on bio takav. Njega je Gospod osvetio, prosvetio da nam bude najveći primjer u rodu našem. Nemojte to nikada da zaboravimo i zato svih ovih dana širom vaseljene se slavi ime Svetog Save. Slavi se po svim Crkvama, ne samo u našoj Srpskoj Crkvi nego u svim ostalim pravoslavnim Crkvama se slavi danas ime Svetog Save. Uzimaju ga i drugi narodi kao primjer života, primjer o kome treba govoriti i na kojem se treba učiti.
Zato, draga braćo i sestre, budimo djeca Svetog Save, budimo djeca svetosavska jer kad smo djeca svetosavska onda smo djeca Hristova, onda smo djeca pravoslavna i onda možemo nositi časno i čestito ono ime koje nam je Gospod dao, da budemo hrišćani. I to smo zaboravili, danas se, nekada, toga i stidimo da kažemo: ja sam hrišćanin, ja sam sluga Boga višnjega, ja sam taj i to je moje ime.
Još jednom i mnogo puta da slavimo Gospoda našeg Koji je divan u svetima svojim, Koji je divan u Svetom Ocu našem Savi, Njemu slava i blagodarnost u vjekove vjekova. Amin.
