U Drugu nedjelju po Pedesetnici, 26. juna 2022. godine, kada naša Sveta crkva proslavlja Sabor srpskih svetitelja, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Proti Daliboru su sasluživali: protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, kao i protojerej Miladin Knežević i protođakon Vladimir Jaramaz.
Tokom Liturgije sabranima se obratio načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, koji je naglasio značaj žrtve svetih apostola, koji su sve ostavili da bi krenuli za Hristom:
,,Koliko je to samo veliko, čudesno? Sav svoj dotadašnji život su ostavili, uključujući i oca i majku, položaj i sve što su imali i krenuli za Gospodom. Samim tim su dali primjer da ni otac ni majka, ništa ovozemaljsko ne može biti smetnja na Hristovom putu.”
On je podsjetio na riječi Gospodnje koje eksplicitno ukazuju na činjenicu da ništa ovozemaljsko ne smije biti pretpostavljeno onom nebeskom i Božijem:
,,Sam Gospod govori u Matejevom jevanđelju: Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan, i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan (10, 37). Dakle, sve ovozemaljsko je stvoreno, prizvano iz nebića u biće, ali samim tim ništa ne može biti veće od Tvorca, jer On koji nas je iz nebića prizvao u biće, Njemu smo dužni sve! Dužni smo da sav život položimo na Gospoda!”
Prota Dalibor je akcenotovao da su apostoli većinom bili skromni ljudi, ali da ih je krasila i važna vrlina – smirenje i spremnost na trpljenje:
,,Apostoli su bili većinom prosti ljudi, ribari koji su od te djelatnosti zarađivali za život. No, kako Gospod govori u Jevanđelju, On ih je uskoro načinio lovcima ljudi, ljudskih duša za spasenje Hristovo, nauku Hristovu. Oni jesu bili skromni ljudi, ali imali su veliku i važnu vrlinu: to je smirenost i veliko trpljenje. Zato ih je Gospod i izabrao za svoje učenike.
Prosti ljudi svojim poslušanjem, ljubavlju, trpljenjem i smirenjem, ljubavlju Hristovom postaju veliki i silni ljudi, apostoli. Toliko silni, da od njihovog prejemstva do dana današnjih postoji neprekidan kontinuitet Crkve Hristove. Od samog Gospoda, preko njih apostola, zatim njihovih učenika i tako u kontinuitetu dvije hiljade godina neprekidna je nit Duha Svetoga, nit Crkve kojom se prenosi evo dva milenijuma episkopska služba i prenosiće se do kraja svijeta i vijeka.”
Prota Dalibor je ukazao na to da hrišćani nemaju ni pravo ni slobode na to da budu loši ljudi:
,,Apostoli su svojim životom svjedočili, a to je i naša služba, da primjerom, ličnim, našeg života svjedočimo vjeru u Hrista Vaskrsloga. Mi koji smo kršteni, koji smo u Crkvi, kojima se Gospod izobilno daruje, nemamo prava ni slobode da budemo loši ljudi, da ne tvorimo po zapovijestima Božijim jer smo za to, braćo i sestre, pred Bogom svi odgovorni.”
On je podvukao da toliko toga darivanog od Gospoda predstavlja u biti bogatstvo darova ljubavi koje se ogleda u trpljenju, praštanju i neosuđivanju bližnjih.
,,Gospod nam je toliko toga darivao, ali darovao nam je da bi i mi drugima darovali, da izobilje koje nam je darovano dajemo braći i sestrama. A to izobilje, jeste izobilje ljubavi, trpljenja i praštanja jedno drugima. Ne osuđujmo druge ljude oko sebe, molimo se jedni za druge neprestano. Nalazeći u ovom postu apostolskom, neka bi Bog dao da se pripremimo i postom i molitvom i vrlinskim životom za praznik Sabora svetih apostola”, poručio je naposlijetku protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Tekst, foto & video: Boris Musić
