U petoj nedjelji Časnog i velikog posta, koja je posvećena Prepodobnoj Mariji Egipćanki, 2. aprila 2023. godine, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Sasluživali su protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojerej Nikola Pejović, jerej Ivan Crnogorčević i đakon Vedran Grmuša. Evharistijskom sabranju molitveno su prisustvovali protojerej Predrag Šćepanović i jerej Velimir Bugarin.
Nakon pročitanih začala iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, koji se u uvodnom dijelu osvrnuo na genezu i bogoslužbenu specifičnost pripremnih nedjelja i samih nedjelja u sklopu Svete četrdesetnice:
„Nalazimo se u Petoj nedjelji Velikoga i časnoga vaskršnjeg posta, neki narodni izrazi nazivaju ovu nedjelju i kao gluvnu nedjelju. A zašto baš gluvna? Naš narod isti sinonim koristi i za doba noći kada se ništa ne čuje. Kada je mrtva tišina, tada noć nazivaju gluvo doba noći. Nalazimo se pred kraj ovog posta, koji završavamo sa ovom nedjeljom, a onda ostaje poslednja Strasna sedmica. Ovih četrdeset dana predstavlja posebnu bogoslužbenu celinu i one pripremne nedjelje pred početak posta, slušali ste i vidjeli da je svaka nedjelja imala svoju pouku i da je bila posvećena nekome. Sada se završava taj tok posta, tišina je, sve se smirava pred dolazak velikog praznika Lazareve subote i Cvijeti, ulaska Gospoda Isusa Hrista u grad Jerusalim, zatim stradanja Hristova i najveći praznik Vaskrsenja, za koji se svi zajedno pripremamo.”
Prota Dalibor je ukazao i na to da pored mnogih vrlina koje su imali učenici Hristovi – apostoli, nedvosmisleno Jevanđelje pokazuje i njihove ljudske slabosti koje nosi svako od nas:
„Apostoli su bili prosti ljudi, ribari, prezreni od ljudi. Bavili su se poslom koji je bio u ono vrijeme najteži posao kojim niko nije htio da se bavi. Ali, Gospod ih je učinio učenicima svojim, učinio ih lovcima ljudi, ljudskih duša za Carstvo nebesko. Čuli smo u Jevanđelju da su sinovi Zavedejevi tražili od Gospoda da mu sjednu sa Njegove lijeve i desne strane, misleći da će On uspostaviti svoje carstvo još na zemlji. Pokazali su time da su kao i svi ljudi podložni grijehu, slabostima slavoljublja. Među apostolima je zbog toga nastala netrpeljivost, počeli su da se među sobom svađaju i Gospod ih sve prekoreva i upućuje ih tako što im kaže: Ja nisam došao da mi služe, da me slave, nego sam došao da služim svima vama. Onaj koji je prvi biće poslednji, a poslednji biće prvi. Tako i treba da živimo, da tako bude, da smo i prvi i poslednji i obrnuto. Da služimo jedni drugima, na to nas Gospod priziva.”
U drugom dijelu pastirskog slova otac je akcentovao da nas Gospod uvijek, a naročito pred kraj ovog posta kroz Sveto jevanđelje, podsjeća i priziva na zajedništvo, na trpljenje i služenje jedni drugima, navodeći kao eklatantan primjer takvog služelja i pokajanja Prepodobnu Mariju Egipćanku, kojoj je i posvećena peta nedjelja Časnog posta:
,,Takva jedna ličnost koju danas slavimo, a koja je imala takvu ljubav i toliko pokajanje u sebi jeste Prepodobna Marija Egipćanka. Ona je primjer kako čovjek bez obzira koliko ovde na zemlji grešio, ako se istinski pokaje, Gospod će sve grijehe oprostiti i pomilovati i najvećeg grešnika koji se kaje. Tako je bilo i u njenom životu. Prepodobna Marija Egipćanka je živjela tako da je svojim enormnim podvigom i pokajanjem velikim, duhom u potpunosti bila razrešena zemlje, a živjela na nebu. Gospod je udostojio velike blagodati zbog njenog velikog pokajanja i podvižničkog života, toliko da je Gospod još za njenog ovozemaljskog života proslavio. Prepodobna Marija Egipćanka je velika Božija ugodnica, pokazala je svojim životom svima nama da je vremena malo na zemlji. Zato treba da se trudimo i bdimo nad našim životom i dušama, da ispitujemo sebe, da se Bogu molimo jer ne postoji grijeh koji Bog neće oprostiti ako se istinski pokajemo”, poručio je naposlijetku protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Tekst, foto & video: Boris Musić
