Na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja Vavedenje Presvete Bogorodice, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Sasluživali su protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojereji: Branko Vujačić, kao i jereji: Slbodan Hadži Petrović, Leka Vujisić, Bugarin Velimir i đakon Vedran Grmuša.
Tokom ovog evharistijskog sabranja obratio se načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji je u uvodnom dijelu pastirske praznične besjede govorio o genezi domostroja spasenja Gospodnjeg koji se manifestovao i kroz najveću u rodu ljudskom – Presvetu Bogorodicu.
„Gospod kada je stvorio ovaj svet vidljivi i nevidljivi kao krunu svoga stvaranja, sazdao je čovjeka da vlada svim zemaljskim stvorenjima i svim bićima ovdje na zemlji. Kroz istoriju roda ljudskoga do dolaska Sina i Spasitelja, do punoće vremena i našeg spasenja, kako u ono vrijeme tako i danas, Bog taj zavjet i odnos njega i ljudi uvijek od nas traži. Taj odnos je kako vidimo u Starom zavjetu bio neprekidan sa čovjekom, kome je Bog dao neizmjernu slobodu, međutim, čovjek je po svojoj slobodi upao u grijeh, lutao je ovim svijetom i samo je Spasitelj mogao doći među nas postavši po svemu jednak sa nama osim po grijehu. Ali da bi došao Spasistelj u ovaj zemaljski svijet, proroci su predskazali dolazak najveće među nama – Presvete Bogorodice i zaista, Ona je po liniji očevoj bila od cara i proroka Davida – carskog roda, a po majci – od Svete Ane, dakle bila je od roda svešteničkoga’.
Njeni roditelji su je doveli u hram Solomonov i predali je Svetom Zahariju na molitvu i na učenje da se sprema za službu. Kao što čitamo i znamo, Sveti Zaharije je sačekao na ulazu Hrama i tada se dogodilo veliko čudo, blagodaću Duha Svetoga koji je prosvetio proroka Zahariju, djete je uvedeno u najsvetiji dio Solomonovoga hrama – u Svetinju nad svetinjama, gdje je samo prvosveštenik jednom u godini mogao ući. Već tada se naslutilo da će se desiti nešto čudesno i neizrecivo ljudskim riječima sa tim djetetom koje je dovedeno u hram na molitvu, na prinos Bogu“, besjedio je prota Dalibor.
U nastavku je podsjetio da je Presveta Bogorodica rođena kao i svako od ljudi, ali da se svojim presvetim životom i beskrajnom vrlinom udostojila da bude smjestište nesmjestivog Boga:
„Presveta Bogorodica je rođena kao svako od nas, imala je i borbu kao svako od nas, ali je svoje srce uzvodila, pripremala se neprekidnim poslušanjem i molitvom za događaj kojim će blagodaću Duha Svetoga Stvoritelj ovoga svijeta sići u Njenu utrobu. I kao što je bila djeva prije začeća i ostala djeva poslije začeća, uznijela se Bogu da takvih visina, da sjedi na Prestolu sa desne strane Boga, da se moli za sve nas i pokazala primjer ako smo do kraja poslušni Bogu, kao što je bila Ona poslušna i smirena, da će nas Bog uzdići do najvećih visina kao što je uzdigao Presvetu Bogorodicu.“
Prota Dalibor je istakao da nema ljepšeg i veličanstvenijeg primjera u rodu ljudskome od Presvete Bogorodice koja je majka svih nas.
„Mi se Presvetoj Bogorodici neprekidno svakoga dana na svim službama i svakoga časa molimo. I zaista ima li ljepšeg primjera u rodu čovečijem od Presvete Bogorodice? Još za života Ona je voljela sve ljude, nikada nikoga nije osudila, za sve se molila Presveta Bogorodica, kao što se moli danas i zastupnica je pred prestolom Božijim svih nas. Njenom primjeru treba da podražavamo, da se molimo Njoj svakoga časa i svakoga trena, jer je Presveta Bogorodica istovremeno majka svih nas. Sledimo put koji je sledila Presveta Bogorodica, da i mi damo zavjet Bogu i da se predamo do kraja Bogu, da svoje misli i svoj život do kraja posvetimo Bogu, bez kakulisanja. Ako smo istinski srcem pristupili Bogu, Bog će nas istinski i do kraja primiti u svoje naručije. Nijednoga trena Gospod neće našu slobodu narušiti. Koliko mi otvorimo srce svoje ka Bogu, toliko će se Bog useliti u naše srce i dušu“, poručio je na kraju praznične besjede protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Tekst i foto: Boris Musić
