U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom juče, u srijedu, 1. jula, služena je Sveta tajna jeleosvećenja.
Bogosluženjem je načalstvovao protojerej-stavrofor Mileta Kljajević, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Stanišića i đakona Luke Pavićevića, te učešće brojnih vjernika.
Na kraju službe sabranima se obratio otac Dragan Stanišić, besjedeći o Božijoj ljubavi prema ljudima.
„Mi imamo Crkvu svoju, kojoj ni vrata pakla neće odoljeti. To je obećao sam Gospod – da oni koji su u zajednici s Njim, sa Hristom, koji su u Crkvi kršteni, koji su miropomazani, koji se pričešćuju – oni vladaju nad svim stihijama ovog svijeta u smislu vjere u Gospoda, koji je pobjeditelj zla, koji je pobjeditelj smrti. To je sve ono što osjećamo, dolazeći na Božiju službu; osjećamo tu veličinu, osjećamo to bogatstvo, doživljavamo kako smo nasljednici dobara, to jest svega onoga što pripada Gospodu“, kazao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić.
Podsjetivši da smo se na Vidovdan prisjetili naših slavnih predaka i vršili pomen svim vojskovođama, vojnicima, vitezovima i svetim mučenicima, on je kazao da smo kao narod i po stradanju slični Hristu.
„Od Kosovskog boja, a i ranije, stradali smo i po tome smo hrišćani, što smo slični Hristu, koji je bio raspet na krstu, proboden kopljem i kome je na glavu stavljen trnov vijenac. Onome biću koje je moglo u samo jednom trenu one koje je stvorilo da vrati u ništa, u prah. Ali On u svojoj ljubavi prema stvorenju ništa nije izmijenio. Ta je ljubav ostala nepromjenljiva i prema onima koji su imali mržnju prema Njemu. I to je poziv hrišćaninu da u svojoj ljubavi ništa ne mijenja“, rekao je on.
Dodao je da su ozbiljni narodi, kao i slavni i sveti Božiji ljudi, kakav je bio Sveti velikomučenik Lazar Kosovski, svjesni da je svako zlo zamalena, a da su Božije dobro i Božija pravda za vječnost.
„I u takvom stavu, u takvoj vjeri, proslavio se veliki srpski velikomučenik, knez Lazar, koji je ustao protiv zla, ne mareći za to da li će uspjeti da se takmiči sa zlom, nego je imao nadu u besmrtnost. I to se potvrdilo, ta njegova nada, kao slavna i Božija, da smo mi, uprkos toj nepravdi koju smo trpjeli kroz vjekove, kroz stoljeća, ipak opstali. I evo nas danas ovdje. I imamo svoj sud o tome šta se dešava. Imamo svoj stav, da bismo, isto kao i Sveti velikomučenik Lazar, radije proslavili moć koja je Božija nego moć koja je svjetska, koja je prolazna, varljiva, neljudska, nije viteška, nego je lukava, od lukavoga“, poručio je otac Dragan Stanišić.
Naglasio je da naši sveti preci ništa u životu nisu činili bez molitve Bogu.
„Imamo pravednike, svetitelje, mučenike, podvižnike, careve, kraljeve, koji su svi odreda slavili Boga, vjerovali Bogu, imali krsnu slavu, svetili vodice u svojim kućama, sahranjivali svoje drage upokojene roditelje s molitvom, čitajući opijelo, izražavajući prosto vjeru u vječni život. Sve su to nama ljudi Kosovskog zavjeta ostavili kao amanet. Da se krštavamo, da se vjenčavamo u Crkvi, da se pričešćujemo, da dolazimo i ištemo pomoć za zdravlje na ovim službama jeleosvećenja, da se uhvatimo u kolo i da zapjevamo: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir, a među ljudima dobra volja.’ Sve to da pomenemo trebale bi nam godine i godine, ali sve to što se zna o slavi našoj, o doprinosu naših predaka, čuva se u Božijem pamćenju. Zato, kada neko umre, pjevamo ‘Vječnaja pamjat’ – da se vječno pamte oni koji su dobro činili, koji su vršili zapovijesti i koji su žrtvu podnijeli“, naglasio je otac Dragan.
On je na kraju poučio da je važno da se trudimo da budemo dostojni spomena i da budemo upisani u knjigu vječnog života.
„To je taj naš horizont! Ne zatvoren u okvire ovog vremena i prostora, u okvire ove surove nepravde koja u svijetu često vlada, oskudice, nego da budemo ispunjeni nadom u vječni život, da imamo radost življenja i blagodat Božiju. Amin, Bože daj“, zaključio je u besjedi protojerej-stavrofor Dragan Stanišić.
O. B.
Foto i video: Crkva Svetog Đorđa
