U okviru “Vidovdanskih svečanosti”, poslije večernje službe u Crkva Sv. Đorđa u Podgorici na praznik Svetog Justina Filosofa i Svetog Justina Ćelijskog, u srijedu 14. juna, paroh podgorički o. Dragan Stanišić održao je predavanje na temu “Vidovdan i Sveti Vasilije Ostroški – tvrđava rodu svome”.
U muzičkom dijelu večeri nastupio je hor “Sv. Sava” predvođen horovođom Snežanom Popović i polaznici škole vjeronauke “Sv. Naum Ohridski” Novovaroške parohije sa vjeroučiteljicom Duškom Stanišić,
U nadahnutom slovu o Vidovdanu i Svetom Vasiliju Ostroškom, otac Dragan je kazao da je Vidovdan, pozitivno bogoslovlje i predanje saborno-liturgijsko, istinska podloga Kosovskog zavjeta u svim njegovim dimenzijama.
“Vidovdan je iskustvo zajedništva blagodatnog života u Crkvi. Vidovdan je otkrivenje Trojične ljubavi kroz prizmu Pedesetnice – Silaska Svetog Duha. Kosovski zavjet je otkrivenje Vidovdana kroz prizmu Getsimanskog vrta. Velokomučenik kosovski Lazar i sva vojska njegova su oboženi ljudi, ovjenčani ognjenim duhom Vidovdana”, kazao je prota Stanišić.
Po njegovim riječima nebeski i slavni liturg, velikopodvižnik Vasilije Ostroški svagda je govorio jezikom Vidovdana, živio obdaren darovima premudrosti, darovima sastradalne ljubavi:
“Ostroški čudotvorac čudotvori tajnu o vaskrsenju tijela, pokazanu Hristovim ovaploćenjem i vaskrsenjem iz groba. Kao bogolika ličnost, on nadilazi ograničenosti i slabosti ljudske prirode podvigom svoje slobodne volje i u zajedništvu s Bogom, u Hristu i Duhu Svetome. Ostvarivanje dobra u sebi i u svijetu oko sebe je bilo kod njega odraz ljubavi prema Bogu i ljubavi prema drugom čovjeku kao prema samom sebi (Mat. 22, 37 – 40). Sveti Vasilije se nije slijepo pokoravao tokovima istorije i prirodnim procesima, već je u prevazilaženju i preobražaju prirode i istorije izgrađivao Carstvo Božije još ovdje i sada, poštujući slobodu drugih.”
Dalje je naglasio da Sveti Vasilije svoje pastirstvo zasniva na prosvećenju, na poznanju Boga i življenju po Bogu.
“Takvo življenje dotiče se očišćenja i prosvetljenja cjelokupnog čovjeka. On je kao monah svoj životni stav razvio podražavajući način života ranohrišćanskih podvižnika na hrišćanskom Istoku: Egiptu, Siriji, Palestini, Sinaju. Imao je i živo saznanje primjera Svete Gore i Rusije, gdje je dolazio da traži pomoć za svoju pastvu. Imao je i hirotoniju dobijenu u Pećkoj patrijaršiji i kao arhijerej Srpske crkve proslavio se čuvajući hrišćansko ispovijedanje i pravoslavlje ne samo u svom vijeku, već i poslije predstavljenja, u burnim epohama srpskog naroda, sve do danas”, poručio je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić.
