U nedelju 23. maja 2021. služena je Sveta liturgija u Cetinjskom manastiru. Nakon pročitanog začala Svetog Jevanđelja, priču o banji Vitezdi tumačio je otac Igor Balaban.
Rekao je da se on nadao da će se dotaći sile Božije, ali nije imao koga da ga približi Bogu i ozdravi, ali Gospod dolazi i bez te vode i bez tog silaženja u banju da ga učini zdravijim. “Svako od nas boluje cijeloga svoga života, i od fizičkih bolesti, ali prije svega od grijeha”, rekao je i dodao da Gospod, kada je izliječio ovoga čovjeka, rekao mu je da je sad zdrav i da ide i ne griješi više, da mu šta gore ne bude. “Poučava ga Gospod da je zapravo grijeh najteža i najpogubnija bolest za čovjeka”, rekao je i dodao da nam zdrav um i čistu dušu ne može nijedan čovjek donijeti, može povremeno pomoći, ali je sila Božija ona koja nam može podariti čistu dušu i zdrav um pa da ne griješimo da nam šta gore ne bude. Takođe je dodao da ako vjerujemo, Gospod će osloboditi i naše duše i uzeti i naše grijehe.
“Nikada se ne trebamo zadovoljiti svojim duhovnim stanjem, već trebamo da ga poboljšavamo, da uzrastamo u mjeru rasta visine Hristove, da se ohristovimo”, naglasio je i rekao da nema te sile ljudske i ovozemaljske, koja može da učini ono što je Gospod učinio jednom riječju.
Nakon zaamvone molitve, đaci vjeronauke pri Cetinjskom manastiru prinijeli su slavski kolač i žito u slavu prosvetitelja i učitelja slovenskih, svete braće Kirila i Metodija, a posle Svete liturgije, besjedom se đacima i odraslima obratio rektor Cetinjske bogoslovije, otac Gojko Perović.
On je podsjetio da se Gospod spustio među nas kao dijete, rodio se rastao i stasavao igrajući se sa drugom djecom, a mogao je i drugačije, ali nije. Takođe je dodao da je tako govorio jasno, da u svim vjekovima svaki pop može vjernom narodu da to ponovi, objasni i protumači. “Dakle Gospod je našao načina, poput ptice koja hrani ptiće u gnijezdu pa im sve sažvaće i da, da nama pripremi da bismo mi tu nauku primili u sebe”, rekao je i dodao da je tako i među ljudima, kao kada je iz Vizantijskog carstva dolazila hrišćanska nauka Slovenima. On je dodao da je veće pokrštavanje došlo tada kad smo mogli da razumijemo tu nauku, zahvaljujući svetoj braći Kirilu i Metodiju i njihovim učenicima.
“Kirilo i Metodije su se rodili u okolini Soluna i već kao djeca igrali sa malim Slovenima”, rekao je otac Gojko i približio kako su sveta braća od djetinjstva razumijevala Slovene, njihovu kulturu i način života. “Ljubav se postavila kao temelj njihovog truda i zato su umjeli da sastave azbuku koju mi i danas čuvamo”, objasnio je i naglasio da kao što je Gospod iz ljubavi postao mali da bismo mi postali veliki, tako su i Kirilo i Metodije u duši i u srcu bili braća Slovenima.
Otac Gojko je rekao da je od njih, svojim tokom to stiglo i kod nas na Cetinje. “Sva znamenja slovenske pismenosti su sabrana ovdje kod nas na Cetinju, Oktoih i Psaltir i Časoslov i sve one knjige štampane na Obodu i u Cetinjskom manastiru, to su one knjige, a molitve Bogu, upravo one knjige koje su Sveti Kirilo i Metodije prve napisali na slovenskom jeziku, glagoljici i ćirilici, to su te koje je Makarije štampao ovdje”, rekao je otac Gojko.
Sva pisma Vladike Danila, prepis Save Očinića, pisma Visariona Boriloviča i svih mitropolita, Save, Vasilija, poslanice i pjesme Svetog Petra Cetinjskoga, Luča mikrokozma, Ogledalo srpsko, Gorski vijenac, Zakonik Knjaza Danila, pjesme Knjaza Nikole i Mirka, sve je to napisano na ćirilici i sve nas to primorava, ako smo ljudi, da to čuvamo kao nešto svoje i prenosimo na pokoljenja”, naglasio je otac Gojko i dodao da smo zato današnji dan naročito obilježili, naročito sa djecom, da se vidi da ćemo čuvati ćirilicu i ono što je na ćirilici napisano.
“Ko zna šta nas čeka kad ova djeca porastu, ali jedno znam sigurno, da ne smiju da se odreknu ćirilice i da ne smiju ćirilicu da stave u neki drugi plan”, podvukao je i napomenuo da je i izabrani Božiji narod bio u ropstvu više puta, pa kad su se vratili, dešavalo se da do te mjere zaborave svoj jezik da ne razumiju ono što je napisano u Bibliji. “Svi su naši mitropoliti u Mitropoliji karlovačkoj morali znati i latinski i njemački, uvijek je neki jezik bio dominantan i nama ne smeta”, rekao je, ali dodao da je ćirilica ono pismo na kome su napisane naše prve knjige i da je to pismo i jezik na kome smo prvo rekli: “Gospodi, pomiluj i Bože, pomozi”.
Takođe je čestitao imendan našim episkopima Kirilu i Metodiju, koji su se uputili na Sveti arhijerejski Sabor.
Nakon Svete liturgije, škola vjeronauke je pripremila posluženje za sve prisutne.
Tijana Lekić
