U 16. nedjelju po Duhovima, na dan kada Crkva proslavlja Svetog mučenika Sozonta i pretprazništvo Rođenja Presvete Bogorodice, u Crkvi Svetog Georgija pod Goricom služena je sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Gojko Perović, uz sasluženje bratstva ovoga svetog hrama i molitveno učešće brojnih vjernika.
Po pročitanom svetom jevanđelju sabranima se obratio otac Gojko Perović, koji je, govoreći o smislu jevanđelskih pouka, istakao da one čovjeku neprestano otkrivaju dublja značenja života i vjere.
„Na nedjeljnim liturgijama, baš u ovo vrijeme, prije nego što dođe do one najveće tajne zbog koje se sabiramo, a to je tajna Gospodnje trpeze i svetoga pričešća, čitamo riječ Božiju i poučavamo se njenim značenjima. A u ovih dvije hiljade godina crkvene istorije, ti su se slojevi tumačenja i značenja namnožili, ali su se namnožile i muke nerazumijevanja, tako da današnji moderni čovjek mnogo teže razumije uopšte smisao Crkve i Svetog pisma nego što ga je razumio čovjek u prva tri vijeka. Spram muka dolazi i lijek.“
Otac Gojko je naglasio da Crkva kroz jevanđelske pouke čovjeka uči da ono što vidi nije uvijek i puna istina o stvarima i događajima, već da je za njihovo dublje razumijevanje potrebno duhovno sazrijevanje.
„Crkva nas kroz ove jevanđelske pouke usmjerava na to da nam Bog otkriva neke istine koje se na prvi pogled ne mogu vidjeti, za koje treba strpljenje, za koje treba da čovjek malo sazri da bi vidio i otkrio pravu tajnu onoga što mu se dešava.“
Osvrćući se na jevanđelske priče i njihova različita značenja, kazao je da čovjek, kada pomisli da je neku istinu u potpunosti razumio, tek tada mu se otriva da postoji još dublji smisao iste te poruke.
„Tako i ove jevanđelske priče, braćo i sestre, nas uče da, kad iscrpiš jedan smisao značenja i misliš da više ti ništa ne može tu novo da se otkrije, tek te čeka novi razred i nova nauka. To se Bog s nama ne šali, braćo i sestre, nego nam otkriva da, kad nestanu tvoje moći i kad misliš da baš više ništa ne možeš, e da vidiš šta sve možeš. Nije to igra mačke i miša, to je igra otkrivanja i uzrastanja u novoj istini.“
Govoreći o jevanđelskoj priči o talantima, otac Gojko je istakao da ona nije samo priča o darovima koje čovjek dobija, već podsjećanje da je sve što imamo dar od Boga.
„Ovo je priča o tome da nam je sve dodato i da nema nikoga među nama kome nije sve poklonjeno. Mi smo, ovakvi kakvi smo, poklonjeni sami sebi od Boga. Bog nam je poklonio nas same i sve što imamo, i sve čime bismo se sad možda mogli pohvaliti, i sve na šta bismo se mogli osloniti, sve nam je to poklonjeno.“
Poručio je da svijest o darovima koje smo primili čovjeka čuva i od pohlepe i od očajanja, ali i od ljenosti, jer, kako je kazao, svaki dar sa sobom nosi i odgovornost.
„Čuva nas ova priča od neke depresije, ali nas čuva i od neke ljenosti. Ako je ovo što imamo dato, ako ti je ovo dao neki poslodavac, neki šef, neki nastavnik, kao neki domaći zadatak, onda nemaš pravo da ležiš ili da spavaš cijeli dan i da kažeš, ma to će neko drugi ili ja to ne mogu. Čim ti je dato, znači da možeš. Pozabavi se sobom. Čim ti je dato, znači da možeš. Ova nas priča čuva i od straha.“
Posebno je ukazao na opasnost od straha koji čovjeka može da obuzme i postane njegovo trajno stanje, naglasivši da jevanđelska poruka upućuje na povjerenje u Božiju volju.
„Normalno je da se bojimo, ali nije normalno da nas taj strah obuzima i da to bude neko naše prirodno stanje. Ova nas priča čuva od neke negativne neizvjesnosti i upućuje da na početku i na kraju budemo prepušteni volji Božijoj“, zaključio je u besjedi otac Gojko.
Po završetku svete službe Božije, zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.
O. B.
Foto: Darko Radunović
