U četvrtu nedelju posta, protojerej Jovan Radović besjedio je u parohijskoj sali Crkve Svetog Đorđa pod Goricom o žitiju Svetog Jovana Lestvičnika, kome je ta nedelja posta i posvećena.
Na početku je poučio vjernike o žitiju ovog svetitelja koji je živio u 6. vijeku i koji je od mladosti zavolio Gospoda i povukao se u Sinajsku pustinju-tamo gdje postoje samo Bog, pustinja i čovjek.
Potom je otac Jovan govorio o najpoznatijem djelu ovog svetitelja, a to je „Lestvica.“
„Sveti Jovan Lestvičnik napisa Lestvicu po uzoru na Jakovljevu Lestvicu. Napisao je Lestvicu i na njoj trideset stepenica ushođenja ka Bogu i ka carstvu nebeskom. Sa 16. godina dolazi na Sinaj. Tamo se predaje starcu duhovniku. Sa njime proživje 19 godina u podvigu monaškom (zamonašio se čim je došao). Starac mu je preminuo nakon 19 godina i tada on izabira ovo mjesto Tola ili Tula-tu pećinu koja je i dan-danas sačuvana, gdje provodi 40 godina u postu, molitvi, podvižništvu i trudu da bi pobijedio sebe i svoje grijehe i strasti koje su u njemu; 60 godina je proveo u trudu i podvigu i ono što je preživeo to je i napisao u ovoj knjizi Lestvica rajska ili Lestvica duhovna.
To je bilo omiljeno štivo vijekovima na dvorima svih srpskih vladara od Nemanjića, pa i Đurađ Branković se pominje tamo da je i njemu osnovno štivo bila Lestvica Svetog Jovana Lestvičnika. To je bila opšta kultura da čovjek čita Lestvicu. Vijekovima unazad. I danas je to opšta kultura hrišćana.
On tamo opisuje, počev od momenta odricanja od svijeta, pa do tridesete stepenice gdje je vrhunac svega ljubav prema Bogu. Ali, da bi se stiglo do te ljubavi, on opisuje kako je teško pobijediti svoju gordost, svoju sujetu, svoje stomakougađanje i svoj gnijev i svoje zlopamćenje U tih trideset ljestvica on kao najdublji psiholog, psihijatar i neuropsihijatar ulazi u dušu ljudsku. Vođen Bogom. Vođen silom Božijom otkriva najdublje, najtananije strasti čovjekove duše.
Kakve to veze ima danas sa nama? Što se mi sjećamo poslije hiljadu i šesto godina Svetog Jovana Lestvičnika? Ili Marije Egipćanke u sljedeću nedelju? Svetog Jovana Lestvičnika se sjećamo zato što nam Crkva nudi njegov primjer u ovoj četvrtoj nedelji posta i govori nam Crkva, da nije dovoljno samo se pokajati u toku posta. Trebamo raditi i na svome ispravljanju, a na koga se ugledajući, nego upravo na Lestvicu i mnoga druga duhovna štiva koja nam Crkva i predlaže da malo i pročitamo u toku posta. Da se upoznamo sa svojom vjerom. Da se upoznamo sa načinom života hrišćanskim.
Hrišćanski život počinje pokajanjem.Središte našeg života je borba sa grijesima i strastima, a vrhunac svega je bestrašće, ko ga doživi, ko se za njega izbori. To je ono kako je zamišljeno i ono što je ideja pravoslavne Crkve“- naveo je protojerej Jovan Radović.
Zatim je otac Jovan pomenuo Svetog Teofana Zatvornika-velikog ruskog svetitelja iz 19. vijeka koji je pojasnio kako se tri stepena duhovnog uzrastanja Svetog Jovana Lestvičnika (što je uzor i svim monasima), mogu preslikati i na naš svjetovni život.
S tim u vezi, Sveti Teofan Zatvornik je pojasnio da je prvi stepen duhovnog uzrastanja Svetog Jovana Lestvičnika, odricanje od svijeta. To odricanje u našem svjetovnom životu podrazumijeva da se pokajemo, ispovijedimo i da se trudimo da ne živimo grešno i u strastima, uz Božiju pomoć; drugi stepen Svetog Jovana je poslušnost duhovniku što podrazumijeva da mi u svijetu imamo poslušanje da budemo dobri roditelji, dobri sinovi i kćeri, da poslove obavljamo pošteno i po pravdi i da kao sinovi i kćeri Crkve slušamo čemu nas Crkva podučava; treći stepen je bezmolvije koje nama u svijetu podrazumijeva da potpuno služimo Bogu u srcu svom-molitvom, najčešće Isusovom.
Ovo dušekorisno i zanimljivo predavanje preporučujemo da poslušate u nastavku.
Lana Ostojić
