Prva nedjelja po slavnom Vaskrsenju Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, Tomina nedjelja, molitveno je proslavljena u manastiru Savina u Herceg Novom.
Svetom liturgijom je načalstvovao iguman Svete obitelji Savinske jeromonah Makarije.
U liturgijskoj propovijedi kojom je poučio vjerni narod sabran na Svetom bogosluženju na nedjelju Antipashe otac Makarije je podsjetio na riječi koje je Sam Gospod Isus Hristos često govorio svojim učenicima, najprije apostolima a preko njih i svima onima koji će kasnije povjerovati u Njega kao istinitoga Boga: Ovo sam vam kazao da se ne sablaznite.
,,Gospod naš je u Svom promislu znao da će doći vremena i događaji u našem životu, ne samo na opštem planu nego i u našim ličnim svakodnevnim životima kada će biti trenutaka da posumnjamo da je On Bog koji može sve. Znao je da će biti trenutaka kada će nam biti problem da, svojom malom vjerom, nastavimo da istinski vjerujemo u Gospoda Isusa Hrista“- kaže otac Makarije.
Iguman manastira Savina dodaje da je upravo zbog toga Hristos na vrijeme kazao svojim učenicima Ovo sam vam rekao da se ne sablaznite. Da se ne sablazne ni oni tada a ni mi danas kada dođe trenutak da treba ispovijediti vjeru i postradati za vjeru i istinu Hristovu, da tog trenutka ne posumnjamo i ne otpadnemo od naše vjere u Jednoga Boga.
,,Ljubav Božija uvijek, iznova i iznova, priziva čovjeka ali čovjek na tu ljubav odgovara sa da ili ne. Onoga koji odgovori sa da u ovom svijetu očekuju nevolje. To je ta nebeska logika o koju su mnogi, kroz istoriju, sapleli. Razmišljajući logikom ovoga svijeta i ljudskim palim umom čovjek smatra da ovdje na zemlji treba da se projavi nekakva sila i moć da bi se Bog pokazao kao istiniti Bog. Međutim, hrišćanski Bog ne pokazuje tako svoju silu. Naš Bog svoju silu pokazuje kroz ljubav, dakle potpuno dugačije od logike palog svijeta. Zato apostol Pavle poziva sve one koji mu vjeruju da zadobiju um Hristov. Dakle, um Hristov nije isti kao um ovoga svijeta. Um istinitog Hrišćanina, koji je zapečaćen Duhom Svetim, ne razmišlja isto kao um pale prirode. To je obnovljeni, preobraženi um koji slavimo praznikom Preobraženja, koji postaje jedna centralna sila. Ako se naš um preobrazi onda će i sve ostale sile koje čovjek ima u sebi, a koje mi nazivamo strastima, početi da se preobražavaju, postajući bogolike čineći i nas bogolikim istinskim učenicima Hristovim“- kazao je Iguman Makarije Savinski.
Otac Makarije, podsjećajući na to šta se događa sa onima koji idu za Hristom, kaže da će oni u svijetu imati nevolje i iskušenja da ostanu i opstanu na tom putu.
,,Imaćete sablazni. Ali znajte da nas je Hristos već pripremio na to ne samo svojom propovijedi i djelima, nego je i Duha Svoga Svetog poslao na zemlju da svjedoči tu istinu bez koje se mi ne bi mogli održati. Da bi čovjek išao za Bogom i ispunjavao zapovijesti Njegove on mora da ima silu od Boga. Ništa ne možemo činiti sami od sebe, zato Hristos kaže bez Mene ne možete ništa činiti“- kaže jeromonah Makrije.
Otac Makrije nas uči da prvo moramo da se sretnemo sa Hristom kako bi postali istinski vjerujući ljudi.
,,Bez našeg ličnog, istinskog susreta sa Hristom, sve je spoljašnja predstava i jedno obično licemjerje. Naš mudri blaženopočivši Patrijarh Pavle, tumačeći jevanđelske riječi o sablažnjavanju, kad Gospod kaže pazite se da ne sablaznite nekoga, da neko zbog vas ne otpadne od vjere, naglašava da je to velika odgovornost ali da, s druge strane, nigdje nije napisano blago onome koji se sablaznnio. To je ta linija manjeg otpora kojom čovjek obično ide. Eto ja sam se sad sablaznio i više nisam odgovoran za to. Ne! U Jevanđelju nigdje ne piše ,,blago tebi što si se sablaznio“, već čovjek mora da se bori kako bi ostao na putu istine. Svoje pitanje ne rješavamo opravdavajuće se da smo se sablaznili i da je sad kriv neko drugi a ne mi.
Dok god naša misao ide ka tome da je neko drugi kriv, da je neko drugi loš, da je neko drugi taj koji ne valja, mi smo na pogrešnom putu. Dok god imamo takve pomisli na svom srcu i dok god svojim djelima ne dokažemo suprotno, mi nismo na dobrom duhovnom putu jer nije dovoljno imati jednu mrtvu unutrašnjost za bilo kakvu aktivnost. Istinsko Hrišćanstvo i Pravoslavlje je ljubav koja je aktivna a ne pasivna, ljubav koja pomaže, ljubav koja oprašta. ljubav koja pomaže drugima i uvijek je spremna da se žrtvuje. To su Hrišćani!“ -kaže otac Makarije.
Iguman Savinski dodaje da pravi Hrišćanin nije onaj koji, stalno kalkulišući, čeka da mu neko drugi nešto nametne pa da onda on reaguje zavisno od toga je li se sablaznio ili se nije sablaznio.
,,To nije Hrišćanstvo. To je pakao. Takvo Hrišćanstvo je pakao. I ne treba vam drugo objašnjenje kad vas pita neko ili kad sami sebe zapitate kakav je pakao. Ko živi mučeći se na ovaj način on je već u paklu. S druge strane, onaj koji živi istinskim hrišćanskim životom svuda sa sobom donosi radost i uvijek je spreman da pomogne. To je ta sloboda i sila koju nam Hristos daje, useljavajući se Sam u čovjeka. Ulaskom Boga i Svete Trojice ulazi u naše srce, mi dobijamo silu da budemo istinski Hrišćani“- kaže jeromonah Makarije.
Otac Makarije nas poziva da posmatramo sebe jedan dan ili barem jedan sat.
,,Možete li da izdržite da ne osuđujete nekoga, da ne pričate nešto o drugome, da se kajete za svoje grijehe? Ako možete jedan sat da se kajete za svoje grijehe, vi ste na putu raja. Ali u zavisnosti od toga koliko se mi zaista dnevno kajemo i preispitujemo, koliko smo iskreni u tome, koliko je to zaista dio našeg života, krije se i odgovor koliko smo mi istinski Hrišćani i koliko zaista volimo Hrista. Tu je i odgovor koliko često možemo da se pričestimo Svetim tajnama Hristovim. Tu su svi naši odgovori. Ako nemamo istinska hrišćanska djela, mi Hrista ne volimo i vrlo je upitno kakvog se srca pričešćujemo. A znamo da će nam Sveto Pričešće biti na sud ili na osudu. Tu je odgovor hoće li nam Svete Tajne Hristove biti na razne bolesti, kao što upozorava Sveti apostol Pavle.
Ako Tijelo o Krv Hristovu uzimamo bez rasuđivanja, ne ispitujući svoju savjest bićemo bolesni psihički ili fizički. Dakle, ne može niko licemjeran da izađe pred Hrista. Mora izaći kao jedinstveno i cjelovito biće i otvoriti Mu svoje srce i biće, iznijeti svoje muke i grijehove i tek će onda vidjeti istinsku ljubav Božiju. Bog se useljava u čovjeka tek kada Mu se on skroz iskreno otvori. Ne smijemo biti licemjerni, prikazujući se veliki i dobri pred drugima, noseći maske na svojim licima.
Ne trebaju nama ove nove maske, mi već svoje maske, licemjernih Hrišćana, imamo. Takve su maske mnogo opasnije od bilo kakvih drugih napada bakterija, virusa i smrti. Maske licemjerja nose smrt, duhovnu smrt. Maske su smrt a Gospod naš Isus Hristos je život“- kazao je Iguman Makarije pozdravljajući sabrane vjernike najradosnijim pozdravom naše vjere Pravoslavne Hristos vaskrse!!!
Slobodanka Grdinić
