Praznik Svetog proroka Ilije, u nedjelju 2. avgusta 2020. godine proslavljen je molitveno liturgijski u manastiru Savina u Herceg Novom. Svetom liturgijom načalstvovao je Iguman ove Svete obitelji jeromonah Makarije uz sasluženje savinske bratije i molitveno uičešće sabranog vjernog naroda.
U liturgijskoj besjedi kojom je poučio okupljene vjernike jeromonah Makrije je podsjetio na pitanje koje Gospod naš Isus Hristos postavlja svim pokoljenjima u ovom svijetu: A kada Sin čovječiji dođe na zemlju, hoće li na njoj naći vjere?
„Da li će oni koji govore da vjeruju u Hrista zaista ostati vjerni do kraja. Hristos je ovo pitanje postavio nakon one priče o nepravednom sudiji koju je ispričao. Priča kaže da je nekom nepravednom sudiji u nekom gradu stalno dosađivala neka žena, tražeći od njega da joj pomogne oko nekog posla. Sudija je bio nepravedan, kao i mnogi danas koji imaju neku vlast i očekuju da od ljudi imaju neki interes i da im se oni klanjaju. Rijetko ko je istinski sluga Božiji koji ne gleda ko je ko, već vlast koju je dobio od Boga koristi na svoje i spasenje svojih bližnjih. Hristos tog nepravednog sudiju iz priče, stavlja u poziciju da on u jednom trenutku kaže sebi: Hajde, da mi ova žena više ne bi dosađivala, da joj ispunim to što traži iako od nje ne možgu imati nikakve koristi, ali da mi, barem, ne dosađuje. I on joj tako ispuni molbu. Hristos uzima ovu priču kao primjer, kako nepravedni sudija, iako nevoljno, ispunjava molbu ovoj udovici. On na ovom primjeru daje jedan veliki kontrast kako bi mi shvatili šta znači kad mi u svojim molitvama tražimo pomoć od Boga, koji je Otac naš nebeski. Hristos kaže: Pa ako je ovaj nepravedni sudija, iako nevoljno, ispunio ovoj ženi molbu zar neće Otac vaš nebeski ispuniti molitve svima onima koji Njega traže od Njega ono im je potrebno. I tada On postavlja pitanje da li će, kada Hristos ponovo dođe na zemlju, naći vjere na njoj. Da li će ljudi biti dovoljno uporni da, vjerujući, do kraja iznesu svoj život u ovom svijetu“- govorio je otac Makarije.
Savinski Iguman je dao odgovori i na pitanje gdje to ljudi pokleknu, rekavši da je osnova svega vjera.
„Nikada Bog ne poklekne i nikada On ne može biti nevjeran već to može samo čovjek, kome je data sila i slobodna volja. Bog od čovjeka nikad ne traži nešto što ovaj ne može da ispuni i ono što mu On nije dao. Ali čovjek je taj koji poklekne kad nema vjere da istrpi i sačeka do kraja ono što mu Bog šalje, nego hoće prije vremena da ispuni ono što on sam hoće. Žureći da uzme nešto što mu ne pripada, čovjek hoće da ispuni svoju neprirodnu strast s obzirom da se nalazi u stanju pada. Bog mu takvu namjeru neće ispunniti, jer je pogibao za čovjeka da dobije nešto čak i ako moli i traži, u vrijeme kad nije sposoban da tako nešto i ponese“- poučio je vjernike sabrane u Savinskoj svetinji jeromonah Makarije.
Otac Makarije kaže da nam se iz ovog razloga čini da mnoge naše molitve ostaju neispunjene, ne zato što Bog neće ili ne može da nam ih ispuni. To se dešava zato što Bog vrlo dobro zna šta i koliko mi možemo da ponesemo ne želeći da ispuni čovječiju volju kaže oitac Makarije dajući odgovor i na pitanje šta biva ako je čovjek uporan u tome da ispuni svoju volju, protiveći se Bogu i svađajući se sa Njim.
,,Takav čovjek se neminovno, vremenom raslabi, uništivši sebe i psihički i fizički, što se projavljuje u obliku raznih bolesti. Kada sebe raslabi, ratujući s Bogom, želeći da uzme nešto što mu ne pripada kada za to nije vrijeme, nemajući vjere da sačeka Boga, čovjek izvrši samoiubistvo. On ubije sebe na duhovan način, dok neki čak i fizički izvrše samoubistvo. Kada čovjek već izvrši duhovno samoubistvo on više nije sposoban da bilo šta primi od Boga, zato što je uništio hram Božiji, a to je tijelo njegovo. Uništivši svoje fizičko tijelo, koje je hram Božiji, kroz grijeh, neposlušanje, samovolju, od čovjeka ne ostane ništa što bi moglo da se sastane i susretne sa Bogom. Takav čovjek postaje mrtav i prije smrti. U ovako strašno stanje čovjek može da upadne samo zbog svoje samovolje, sujete i gordosti, dodatno podstican od đavola, dok on, jadnik, misli da Bogu služi, u stvari Mu se protiveći čitavog svog života. Zato Bog sa bolom postavlja pitanje: Kada Sin čovječiji dođe na zemlju hoće li na njoj naći vjere?“- kaže otac Makarije.
Iguman manastira Savina podsjeća da onog trenutka kad čovjek umre za njega nastaje Strašni sud i Drugi dolazak Hristov.
,,Ipak prije nego što umre, još u ovom životu čovjek se opredjeljuje za vječnu pogibao ili za vječnu radost. Mi se za to opredjeljujemo sad, u ovom trenutku. Danas, ovog trenutka, ovog sekunda, mi se opredjeljujemo za Carstvo nebesko ili ratujemo protiv Boga, suprotstavljajući mu se. Sad i ovdje su svi odgovori na to pitanje, ne treba da čekammo sjutra, mjesec dana, godinu, pet… Ako se sad, u ovom trenutku, ne odlučujemo za Boga nikada se nećemo odlučiti. Jer kada svojom slobodnom voljom, koju je Bog kao silu dao čovjeku, izaberemo kuda idemo onda sve svoje psihofizičke sile usmjeravamo u tom pravcu. Ako je on bogoprotivan onda ćemo se Bogu protiviti do kraja života i kao takvi skončati. Bog nas je u toku ovozemnog života prizivao Sebi na razne načine, privolijevajući nas da ne idemo tim putem. Ako smo, ipakm ostali uporni, misleći da tako Bogu službu činimo, onda ćemo i u smrt ući sa takvom unutarnjom namjerom i voljom, načinivši sebi pakao još u ovom životu i produžavajući ga u vječnosti. Davši nam razum da sagledamo životne situacije, donoseći zaključke kroz njih gdje je Bog i ko je Bog, On nam daje šansu da se spasimo. Niko umjesto nas to ne može učiniti, jer je to Božija pravda“- poučio je vjernike Savinski Iguman.
Otac Marije se osvrnuo i na praznik Svetog proroka Ilije koji je, po njegovim riječima, veliki nauk za sve nas, jer je Sveti Ilija prošao svoj duhovni put nošen svojom ognjenom vjerom.
,,Sveti Ilija je, bježeći od one žene koja ga je jurila u pustinji, osjetio i beskonačnu slabost ali i beskonačnu silu Božiju kada je spalio one bogoprotivnike žrečeve. Čovjek mora da osjeti i jednu i drugu stranu da bi poznao svoju nemoć, a kroz nju i silu Božiju. Zato kada se prorok Ilija žali Bogu da je ostao sam i da nema nikoga ko još vjeruje, Bog mu kaže da nije sam i da On ima još sedam hiljada duša, koje nisu svoja koljena priklonili Valu, odnosno idolima i koji istinski vjeruju u Boga. To su oni koji se bore da ispunjavaju zapovijesti Božije, oni koji se protive sebi a ne Bogu jer je protivljenje sebi istinska borba. Grijeh treba da tražimo uvijek u sebi a nikada u svom bližnjem. Čim dobijemo pomisao da je bližnji nešto kriv, da je neko pored nas grešan ili je nešto pogriješio, znajmo da smo promašili i da nismo sa Bogom. To je vjera Svetoga proroka Ilije. Samo takva vjera ima smisla i samo ako na taj način vjerujemo, možemo doći i se, tražeći pomoć od Svetog Ilije. Ako drugačije vjerujemo, mi smo onda stranci koji poznaju Svetog Iliju i čiji istoinski Otac nebski nije naš Bog“- kazao je otac Makarije.
Savinsmki Iguman je na skaju svoje Ilindanske besjede pozvao sve nas da se
potrudimo držeći pažnju na sebi vidimo svoje grijehe, kajući se za njih kako bi našli istinskog Boga u sebi i vidjeli da je On milosrdni Otac koji nam pomaže da, hodeći ovim svijetom, istinski služimo Njemu, klanjajući se i u ovom životu i u vječnosti, istinskom Bogu Ocu, Sinu i Svetome Duhu.
Slobodanka Grdinić
