Na Dvadeset drugu nedjelju po Pedesetnici, u nedjelju 5. novembra Sveta liturgija je služena u manastiru Savina u Herceg Novom.
Nakon pročitanog Jevanđeljskog začala po Luki o bogatašu i Lazaru vjerni narod sabran na Svetoj službi Božijoj riječima pastirske pouke poučio je iguman ove Svete obitelji jeromonah Makarije.
Otac Makarije je, tumačeći Jevanđelje, kazao da u odnosu na to kako budemo reagovali kada naiđe nešto što nam remeti naš naslađujući, unutarnji, lažni osjećaj mira možemo da vidimo u kakvom smo stanju.
,,Obično čovjek koji je okrenut sebi reguje gnjevom, mržnjom, reaguje odbojnošću prema onome koji narušava njegovo lažnu nirvanu u ovome svijetu. Dakle, odbijamo da prihvatimo spoljašnje iskušenje koje, prije svega, dolazi promislom Božijim, da promijeni naše unutarnje stanje i da nam pomogne da shavtimo da nismo mirni i smireni kao što zamišljamo u svom umu da jesmo. Kada se takvo stanje pojavi u bilo kaojoj životnoj situaciji onda možemo da vidimo da li smo mi sami stanju Lazara ili u stanju bogataša, koji je zadovoljan samim sobom i nikoga ne vidi i nikoga i ne želi da vidi i koji je, prije svega, nemilosrdan prema drugima. Ili smo, pak, u stanju Lazara ubogoga koji smatra sebe nedostojnim bilo čega u ovome svijetu i, smatrajući sebe grešnim, prihvata ono što u ovome svetu dobija kao iz ruke Božije. U ta dva stanja ili odnosa prema Bogu mi ćemo naći ili spasenje ili vječnu muku kako svjedoči Sveto Jevanđelje.
Međutim, do kad mi možemo da odlučujemo o tome? Dokle je sve to donekle u našoj vlasti? Do trenutka smrti. Do tada mi možemo da odlučujemo na koju ćemo stranu da opredijelimo svoju dušu. Posle smrti ne postoji način da promijenimo svoje stanje. Onome čemu ili kome smo služili ovdje nastavićemo da služimo i u vječnosti. Dakle, ako smo služili samo sebi, znajući da iza tog egoizma i grijeha stoji đavo, nastavićemo i u vječnosti da budemo u tom paklu jer je to bio naš izbor u ovome svijetu.
Dakle, do smrti imamo vremena da se promijenimi i pokajajemo i da promijenimo svoj život. Posle smrti nema načina. Postoji utjeha da, možda, molitve Crkve mogu da nas spasu. I mogu. Ali hoće li biti koga da se moli za nas ako smo bili nemilosrdni u ovom životu? Hoće li se iko sjetiti da kaže jedno: Gospode pomiluj za nas kad umremo?
Hoće ako ovdje budemo zadužili ljude ljubavlju, milosrđem, praštanjem. Tako se stiče vječnost. Mi druge zadužujemo svojom ljubavlju i to je jedini put da shvatimo i razumijemo gdje se nalazimo. Sve drugo je obmana jer će na strašnom putu da postoje samo dvije strane, po svjedočanstvu Svetog Jevanđelja, jarad i ovce. Jarad su oni koji nisu bili na Božijoj strani a ovce su oni koji idu za Bogom i slušaju ga“- podsjetio je otac Makarije u svojoj dušekorisnoj besjedi.
