Proslava Savindana, slave hrama posvećenog Svetom Savi prvom arhiepiskopu srpskom, na Savini u Herceg Novom počela je u navečerje praznika (26. januara) prazničnom večernjom službom koju je služio iguman manastira Savina jeromonah Makarije uz sasluženje sveštenstva.
U besjedi kojom se obratio vjernicima otac Makarije je čestitao praznik Svetog Save prvog srpskog Arhiepiskopa, našeg rodonačelnika i duhovnog oca.
,,Prije nekoliko dana pročitao sam interesantan tekst vezan i za Savinu i za sve nas koji je napisao prota Mitar Vasiljević između 1825.-27. godine. Dok je Njegoš učio školu u manastiru Savini, kod jeromonaha Josifa (Tropovića), u vrijeme igumana savinskog Nikanora (Bogetića), jedne večeri su sjeli za trpezu. Dok su se spremali da trpeza počne, ušao je jedan mlad, visok, lijep dječak obučen u crnogorsku nošnju i stao na začelje trpeze, večerajući stojeći. Prota Mitar je upitao igumana Nikanora: Ko je ovaj mladi dječak koji stoji dok vi jedete? Iguman mu odgovori da je to sinovac Mitropolita Petra, potonjeg svetog Petra Cetinjskog. Iako je kao Mitropolitov sinovac imao pravo da sjedi među starijima on je i u ovom predanju pokazao da onaj koji je mlađi treba da se smirava pred drugima. To je nauka, prije svih Svetog Save koju smo od njega naučili. I sveti Sava je kao mlad otišao na Svetu Goru gdje je, postavši kaluđer, bio najmanji od svih. Otišao je iz kraljevske loze i bogatstva u najveće siromaštvo da bi ga Bog podigao i uzdigao na najviše mjesto koje jedan čovjek može da ima u nekom narodu jer nema većeg i uzvišenijeg mjesta od toga da neko bude duhovni vođa i duhovni načelnik jednog naroda. Da bi se do takvog mjesta došlo put je upravo onakav kakav su prošli i Sveti Sava i mladi Njegoš, koji se u Savini učio duhovnim vrijednostima: aa čovjek koji se ne smiri i ponizi pred Bogom i pred ljudima neće moći da zadobije ljubav Božiju. Mnogo ljudi su posmatrali dok je Hristos visio na krstu, neki izdaleka, neki izbliza, dok su im se brojne misli motale po glavama. Ali samo je jedno u svemu tome imalo vrijednost a to je da se Sin Božiji i Sin čovječiji, na Krstu, brinuo i o onima koji se nalaze pod Krstom ne misleći o Sebi. To je istinsko Hrišćanstvo. To je Svetosavlje. Kada se budemo naučili da tako živimo onda ćemo poznati i prepoznati ko je bio Sveti Sava i šta on za nas predstavlja. Onda ćemo naučiti da ga poštujemo i slavimo na pravi način, naučivši i poznavši kroz njega i njegov život, kako i pjevamo u troparu njegovom ocu Svetom Simeonu: Da svjetlost žitija njihovog sija kroz vijekove. I sijaju do dana današnjega i sijaće dok je svijeta i vijeka ali će sijati samo onome ko bude znao da tu svjetlost primi u sebe i da njome živi. Za onoga koji to ne nauči, koji se ne smiri i ovu nauku ne bude prihvatio na pravi način, vidjevši Boga onakvim kakav zaista jeste, sve ovo neće apsolutno ništa značiti. Zato na današnji dan, kao i svakog dana sjećajući se Svetog Save, sjetimo se, prije svega, njegovog najdubljeg smirenja. Nije mu bilo žao da napusti roditeljski dom, niti bogatstvo ovoga svijeta jer je našao nešto što je mnogo vrednije, našao je Hrista Koji je vredniji od svih svijetova. U našim srcima i umu na prvom mjestu treba da bude pitanje jesmo li u zakonu Božjem i poštujemo li Ga. Ako je Bog na prvom mjestu sve ostalo će biti na svom mjestu i vremenom će se podesiti ne onako kako mi mislimo nego kako Bog hoće. Tada ćemo imati mir, istinsku ljubav, svi biti braća i sestre u Hristu i voljeti jedni druge istinskom ljubavlju Božijom ne zavideći jedni drugima. Kako kaže apostol Pavle: Ne izazivajte jedni druge, ne zavidite jedni drugima, jer je to suprotno od onoga što je Sveti Sava propovijedao i čime je živio. Kao i svake godine, neka nam današnji dan bude smotra da vidimo šta smo od toga ispunili i dokle smo došli kao narod i pojednici i neka svako pođe od sebe jer je to nauka Gospodnja. Sveti Vladika Nikolaj je govorio: Nauka Božija jeste da pođemo od samih sebe. Ako hoćeš da ispravljaš nekog u životu ispravi samoga sebe i onda si ispravio čitav svijet. Ako se svako okrene ispravljanju sebe bićemo istinski narod Božiji, istinski Hrišćani i zaista pravoslavni onako kako nam je Sveti Sava zavještao da živimo do kraja svijeta i vijeka. Pomolimo se svetom Savi za mir u rodu našem, za ljubav i da se jednog danas svi zajedno nađemo u vječnom Carstvu Oca, Sina i Svetoga Duha”-kazao je u besjedi otac Makarije.
Tokom bogosluženja vjernicima su cjelivali kristalni Krst Svetoga Save, koji se čuva u riznici manastir Savina.
Kada se napravi analiza broja hramova i manastira posvećenih Svetom Savi po pojedinim eparhijama Srpske pravoslavne crkve, iz aktuelnog Kalendara Srpske Patrijaršije, dolazi se do zaključka da upravo najeći broj imamo u Crnoj Gori a jedan od njih je i manastri Savina koji danas slavi svog nebeskog pokrovitelja Svetog Savu srpsku slavu.
Izvor: Srpska RTV
