Na dan kada naša Crkva praznuje Svetog Serđa i Vakha, u 17. Nedelju po Duhovima, služena je Sveta liturgija u podgoričkom hramu Svetog velikomučenika Đorđa. Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starješina ovog drevnog hrama, uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Sava“ predvođen horovođom Snežanom Popovića, dipl. teologom. Nakon pročitanog jevanđelskog začala sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se otac Mirčeta riječima besjede, govoreći o Jevanđelskoj priči o ženi Hananejki:
„Nešto je neobično u ovom susretu žene Hananejke i Isusa, kao da se ponašao drugačije nego prema drugim ljudima, do tada. Bilo je to neobično, jer se nisu družili ni razgovarali. Izrailjci su prezirali Hananejce, zato što su bili mnogobošci, jer nisu držali pravu vjeru u jednog Gospoda Boga. Ali ova žena obuzeta velikom mukom zbog bolesti svoga djeteta, zbog njene posjednutosti demonima, kao svaka majka tražila je lijeka svom djetetu, prišla je Isusu. Čula je za Njega, da on liječi i pomaže. Ali još više, u Njegovom prisustvu osjetila je nešto neobično, da on ima neku moć za razliku od drugih ljudi. I da je on dugačiji od svih sinova ljudskih koje je susretala do tada. Obratila mu se ovim riječima: Pomozi sine Davidov. Čim je to rekla da je on sin Davidov, znači da ga je gledala drugačijim, uzvišenijim. On joj je rekao: Ja sam poslan samo pripadnicima doma Izrailjeva; ali se ona ni tada nije pokolebala, nego ga je i dalje molila- Pomozi mi. Apostoli su mu govorili da je otpusti, jer im je više dosadila. Međutim ona i dalje nije odustajala. Hristos joj tada govori strašne riječi, upoređujući je sa životinjom i kaže joj oštro: Nije dobro uzeti hleb od dece i baciti psima“, podsjetio je otac Mirčeta.
„Gospod ništa ne čini slučajno niti nešto što nije duboko povezano sa spasenjem čovjeka i roda ljudskoga. Tom svojom prvom reaksijom pokazuje odnos tadašnjih jevrejskih starešina prema drugim ljudima.
Sa druge strane, da bi se pokazala vjera ove žene, na oštre riječi Gospoda, žena Hananejka kaže: I psi jedu od mrvica koje padaju sa trpeze gospodara njihovih. Kakva riječ, smirenje i strpljenje, da je ona samoga Gospoda i Njegovu reakciju promijenila. A Gospod joj odgovara- Vjera tvoja spasla te je, idi u miru! O ženo velika je vjera tvoja neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njena od onoga časa. Ne samo da je njena ćerka ozdravila već je Gospod i ovu ženu pohvalio i ubrojao u izabrani narod Božiji i pokazao da je On došao da spasava sve ljude. U njemu nema prezrenih i odbačenih i da svakog čovjeka voli i da će svakom čovjeku pomoći i utješiti ga, ako bude imao vjere. Žena Hananejka je primjer vjere, istrajne, smirene. Pokazala je vjeru prožetu smirenjem, jer je mogla da iznese i uvredu i da je ponese. Jer Bog se gordima protivi a smirenima daje blagodat, kaže Sveto Pismo. Prava vjera je preispunjena smirenjem, upornošću. A Gospod naš pokazuje da je On Spasitelj svih ljudi, i da ne gleda ko je ko, već gleda srca čovječija.
Oni koji su najuporniji u idenju za Hristom su Sveti Božiji ljudi, među kojima su i Sergije i Vakh, koji su sve svoje dali za Hrista. Zato ih je On proslavio, jer su primjeri svjedočenja vjere pred ljudima, u svome vremenu“, poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj“, prota Mirčeta.
Nakon primanja Svete tajne pričešća, sveštenici Crkve Svetog Đorđa blagosiljali su slavske kolače današnjim svečarima. Čas vjeronauke održala je protinica Nadica Radović, za polaznike Škole Sveti Đorđe.
Elza Bibić, Ljubica Vukićević
Foto:Darko Radunović
