Nakon Molebana Presvetoj Bogorodici, koji je, u četvrtak 30. januara 2020. godine služen u nikšićkom Sabornom hramu, svenarodna litija, u kojoj je, kako se procjenjuje, učestvovalo oko 30 hiljada vjernika, prošla je kroz grad Nikšić, u znak protesta protiv neustavnog zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori.
Litiju je predvodilo brojno sveštenstvo, a vjerni narod je i ove večeri, protestvovao na miran, hrišćanski i dostojanstven način, pjevajući duhovne pjesme, uznoseći molitve, noseći u rukama crkvene barjake, ikone i svijeće.
Na Trgu „Slobode“, najprije, se obratio protojerej Ostoja Knežević, paroh nikšićki, koji je zahvalio sabranima na istrajnosti u svetim molitvama i sveštenom hodu, naročito, monaštvu iz manastira, koji pripadaju nikšićkoj opštini: Ostroga, Župskog, Pivskog, Kosijereva, Bijele, Podmalinskog, Golije, Zagrađa, čije molitve „zagrijavaju naše duše i snaže nas u ovim svetim hodovima“.
Pozdravio je i gostujuće sveštenike, čije prisustvo jeste dokaz da je borba za odbranu Svetinja izazvala pažnju javnosti i van granica Crne Gore.
„Da pozdravimo sveštenike, koji su došli da budu sa nama: o. Radivoja Panića, o. Slavka Lalovića, o. Milorada Sredojevića. Ipak, najveći heroji ove večeri su Neđeljko Karadžić i Radivoje Vuković, koji su, predstavljajući braću Durmitorce, jutros pošli pješke sa Žabljaka, stigli večeras u Nikšić i prošli zajedno sa nama ovim svetim hodom. Priključio im se i Boris Međedović iz Gornjeg Polja. Neka ih Bog blagoslovi i Sveti Vasilije, neka im daruje snage da u sva vremena budu dostojni imena hrišćanskog“, rekao je o. Ostoja.
Veličanstvenom molitvenom skupu obratio se, potom, otac Nikola Pejović, glavni i odgovori urednik Radija ,,Svetigora“, koji je kazao da je svuda lijepo biti u litijama, u molitvama, ali je, smatra on, najveća radost i najveća čast biti u litiji u Nikšiću , na čemu „zavidi“ cijela Crna Gora.
„Ovo je, već, istorija, rekli su neki; ja bih rekao da ovo prevazilazi taj istorijski momenat. Ovo je Biblija, ovo su biblijski događaji, a biblijski događaji su oni u kojima Bog pohodi narod svoj. Ovo što se dešava u Nikšiću i drugim gradovima, nije ništa drugo nego čudo Božje. A šta je to čudo Božje – to je kada se susretne čovjekova vjera i Božja ljubav“, kazao je sveštenik Pejović.
Poručio je da ovaj naš litijski hod, nije hod ni za kakvom idejom, ni za kakvom ideologijom, ni za jednim čovjekom, nego da je to hod za Bogom, za Božjom istinom i Božjom pravdom.
„Mojsije je 40 godina vodio narod svoj u zemlju obećanu. Tako su i naši arhijereji, ovih dana, kao bogovidci, vode nas u zemlju obećanu i osjećamo tu radost, to prisustvo Božje. Sve je krenulo tako što je onaj kod koga, evo, 300 godina gredimo, koji grije hladne peštere, naša srca, i domove čuva, Sveti Vasilije Ostroški došao među nas, ohrabrio nas i rekao nam: Ne boj se malo stado, ja sam sa vama. I, ako neko vodi ovaj narod, to su Sveti Vasilije, Slava mu i milost, i Sveti Petar Cetinjski“.
„Došao je da nas ohrabri, da nam pokaže, i onom kišom, da trebamo kroz ove litije, kroz ove podvige, da ostavimo i operemo naše slabosti, naše grijehe da bi se, u ovim danima, projavila i zasijala naša vjera. To je ono što krasi ove litije, to je ono što ih čini Carstvom nebeskim. Gospod nam u jednoj priči kaže da je carstvo nebesko kao onaj kvasac. Zato ove naše litije ne da se smanjuju, nego narastaju“, besjedio je protojerej Nikola Pejović.
Nikšićke litije krasi i čini prepoznatljivim velika slika sa likom Svetog Patrijarha Pavla. I to je, istakao je o. Nikola, neko znamenje.
„On nam, i sada, govori da budemo ljudi. Učio nas je da je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo kao neljudi. Ta njegova riječ danas je posebno važna – da budemo ljudi, ljudi Božji i da se molimo za neprijatelje naše, jer, po tome Hristos zna da smo Njegovi učenici. Da ljubimo jedni druge kao što ljubimo sebe, ali da volimo i neprijatelje naše, a dao nam je Bog da, u ovim danima, i to pokažemo. Ove naše litije svojim dostojanstvom, ljepotom, otmenošću, molitvenošću upravo to svjedoče“, ocijenio je sveštenik Pejović, dodajući da i neprijatelje naše pozivamo da se priključe ovom krsnom hodu, koji je hod svetlosti, a ne tame.
„Ova naša borba u Crnoj Gori je ona borba koju je Lovćenski Tajnovidac opisao u „Luči mikrokozma“, borba Boga i satane, dobra i zla, svjetlosti i tame. Zato se mi uzdamo u Onoga Koji je rekao da je On svjetlost i da ko god hodi za Njim neće hoditi u tami, nego već ima svjetlost života“.
Svoje obraćanje o. Nikola Pejović završio je pozivom na slogu, međusobnu ljubav i rukovođenje poukama naših Vladika.
„Da budemo složni, da budemo istinska i prava braća, jer nas naše Vladike vode istinskim i pravim putem. Da se nikada ne pokolebamo i ne odvojimo od njih. Oni nas vode u konačnu pobjedu, a to je pobjeda dobra, ne ni protiv koga, nego pobjeda da se dobro zacari u srcima našim, da se dobro zacari u našoj Crnoj Gori, da Crna Gora opet bude slavna kao nekada. To je naša borba!“
„Uzdamo se u pomoć i molitve naših Vladika, koje je Gospod, u ove dane, udostojio da vide i svoju žertvu, ono što su sijali svih ovih godina. Narod širom Crne Gore je pečat apostolstva Svetog Mitropolita Amfilohija i Vladike Joanikija! Neka bi ih Gospod ukrijepio i nas u bratskoj ljubavi. Da se, uvijek, ovako sabiramo dok god se ovaj sramni zakon ne skine sa lica Crne Gore. Sve do tada poručivaćemo im: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko. Ne damo svetinje!“, kazao je o. Nikola, čije obraćanje je vjerni narod pozdravio srdačnim apluzom, uzvikujući da neće dati svetinje.
Najavljeno je da će molitveni hod, u nedjelju 2. februara, predvoditi Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski G. Teodosije.
