Decenijama unazad mogla se čuti neopravdana optužba od jednog dijela javnosti i bivše vlasti kako je Srpaska Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori iznad Ustava i zakona, kako ne poštuje Crnu Goru i mnoge druge klevete.
Potpisivanjem Temeljnog ugovora između države Crne Gore i SPC je najbolji demant i odgovor na klevete i pokazatelj da naša Crkva želi i hoće da djela u skladu sa Ustavom i zakonima naše države. Međutim, protivnici Crkve su ovo doživjeli kao poraz otkrivajući do kraja svoju nečasnu namjeru da je za Srpsku Pravoslavnu Crkvu bio spremljan poseban Zakon kojim bi se ona i njeni vjernici lišili elementarnih prava na ispovijedanje vjere a njena imovina otela i na doboš stavila kao stotine državnih preduzeća po Crnoj Gori.
Kada ljudi kojima su pravo i zakoni nepoznati to ne shvataju i ne žele da shvate i nije toliko važno ali kada nekada ugledni pravnik i bivši predsjednik Crne Gore Filip Vujanović pravne argumente zamijeni jezikom mržnje i najprizemnije ideološke ostrašćenosti onda to pokazuje do kolikog ponora je spreman čovjek da propadne radi ko zna kakvog i čijeg interesa.
Ne može ova riječ „Filipa nejakog“ ugroziti Crkvu u Crnoj Gori, niti joj nauditi jer se njegova riječ nije poštovala ni slušala čak ni onda kada je on bio na najvećim državničkim funkcijama. Ali ove njegove nove epizode u javnom životu Crne Gore, naročito neprimjerene i neutemeljene optužbe prema Crkvi su pokazatelj kontinuiranog političkog i ličnog kukavičluka iz koga nikada nije imao hrabrosti da izađe bivajući vječita sjenka svoga gospodara Mila Đukanovića.
Izlazio je samo onda kada bi bio gurnut. Nekad pred kamerama a nekada iza kulisa. I poslednjih godina ponovo je gurnut da brani ono što se braniti ne može.
Kada je prije tri godine donešen onaj bezakoni zakon o Slobodi vjeroispovijesti, kojim su se kršila minimum četiri važeća zakona u Crnoj Gori i kada je g. Vujanović stao u njegovu odbranu bilo je jasno da je pravnu struku podredio ideološko-plemensko-partijskim ciljevima.
Šta reći o pravniku i legalisti koji izlazi na paljenje guma da spriječi jednu vjersku zajednicu u obavljanju Ustavom i zakonima zagarantovanog prava na vjerski obred – ustoličenje legalno i legitimno izabranog Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Njegov belvederski izlet je najbolji pokazatelj kojom stramputicom su crnogorsko društvo poveli borci za „demokratsku, multikonfesionalnu, multietničku i evropsku“ Crnu Goru.
Na koju se to demokratsku i evropsku državu ugledao g. Vujanović?
Dosledno nečasna i pravno neodrživa su i Vujanovićeva tumačenja Temeljnog Ugovora, u kojima ga ovaj dvorski pravnik, naziva ništavnim. Na sreću, ništavni su jedino njegovi „argumenti“. Ni jedan od tri argumenta koje je naveo nisu pravno održivi. Oni su toliko zasnovani na istini koliko i doslednost njegovog stava da „prije potpisivanja ugovora sa nekom vjerskom zajednicom neophodno je otvoriti javnu raspravu, saslušati stručnu i naučnu javnost, civilni sektor da bi se na temelju tih konsultacija napravio ugovor“. Sjeća li se neko koliko je takvih javnih rasprava pokrenuo ili na kojima je učestvovao 2012. g. kada su potpisani ugovori države Crne Gore sa Rimokatoličkom Crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom tada aktuelni predsjednik Crne Gore Filip Vujanović? ……Ni ja.
Žalosno je to što je g. Vujanović izabrao da ga istorija pamti, ne po državničkim uspjesima, nego po tome što je i on stao u red bogoboraca, klevetnika i otimača svetinja. Izgleda da ni čovjekovo posrtanje i pad nemaju granicu. A ono počinje onoga trenutka kada čovjek izgubi osjećaj, ne samo za pravdu i pravo, nego za obraz, čast i dostojanstvo!
Izvor: fb stranica
