Razmatrajući pitanje dosadašnjeg doprinosa Crkve u borbi protiv korona virusa, kako u duhovnom tako i u materijalnom aspektu, protojerej-stavrofor Obren Jovanović, sekretar Mitropolije crnogorsko-primorske, je gostujući u emisiji „Internet litija” Radija Svetigora kazao da je prva mjera uključenja Crkve bila u molitvenom duhu.
https://www.facebook.com/nedamosvetinjeofficial/videos/2366905866742248/
– Mi se prvo bavimo vječnim spasenjem. Mitropolit je u svim jektenijama na bogosluženjima koja služimo odmah počeo da se moli za ozdravljenje onih koji su oboljeli, za pokoj duša onih koji su se nažalost prestavili i da Bog sačuva one koji su zdravi, da nas sačuva od ove pošasti nove. Postoji i ova nova molitva Patrijarha rumunskog Danila, koja je prevedena i koju je Mitropolit preporučio da se čita na svakom bogosluženju, tako da je to da kažemo prva mjera uključenja u borbu protiv ove pošasti. Svaka naša izgovorena molitva je za dobrobit ovoga naroda i protiv ovoga virusa i protiv svih virusa koji se pojavljuju i protiv svih bolesti i nevolja.
Što se tiče materijalnog angažovanja, donijeta je odluka da s’ obzirom na to da je veliki broj građana ugrožen zbog nemanja ovih aparata za vještačko disanje, Mitropolija izdvoji sredstva za dva takva aparata.
– I ta sredstva su izdvojena. Imali smo želju, a ona je i dalje ista, da jedan aparat pripadne Cetinju, baš iz ljubavi prema našem Cetinju, a drugi da stavimo na raspolaganje Ministarstvu zdravlja. Ovih dana i juče i danas nas zovu hrišćani iz Nikšića koji kažu da u Nikšiću nema dovoljno respiratora i da bi bilo dobro da taj drugi možda ode u Nikšić – kazao je otac Obren, dodavši da će o tome svakako odlučiti onaj ko treba da odluči.
Na konstataciju gledalaca da nema dovoljno respiratora ni u Pljevljima, prota Obren je kazao da je dobio informaciju da se i tamo posredstvom Crkve i Eparhije mileševske nekoliko hrišćana udružilo i da će ovih dana donirati sredstva za kupovinu respiratora.
– Znate kako, nema bogomolje bez nevolje i ovdje se najbolje projavljuje čovjekoljublje svih nas jer smo svi prizvani da pomognemo, svak na svoj način. Onaj kome je Bog dao kroz materijalna sredstva, onaj ko nema da se Bogu pomoli. Molitva je najveća pomoć, kako su nam i ljekari ovih dana govorili.
Odgovarajući na pitanje zašto Crkva toliko stavlja akcenat na humanitarnu djelatnost, odnosno zašto su hrišćani ti koji su najpozvaniji da pomognu bližnjima u nevolji, sveštenik Jovanović je kazao da je to tako zato što Crkva i hrišćani vjeruju u Čovjekoljupca.
– Bog je iz ljubavi prema čovjeku došao u ovaj svijet, da bi spasao nas, da bi nas oslobodio smrti, o kojoj se ovih dana najviše i govori. Iz tog razloga vjerujemo u Boga ljubavi, a šta je ljepše učinjeti u ime te ljubavi, u ime Boga ljubavi, nego pomoći bližnjem svom. Imaju one riječi otaca i duhovnika koje kažu: „Kako ćeš vjerovati u Boga koga ne vidiš, ako ne ljubiš brata svoga koga vidiš i sa kojim živiš”. Iz te ljubavi Božije prema čovjeku i čovjek je pozvan da bude čovjekoljubac, u smislu oboženja, u onome što i Bog traži od nas radi spasenja svačije duše. Pomoći nekome materijalno možemo uvijek. Danas uglavnom nisu ljudi gladni, ali ima nažalost i takvih i tu ćemo pomoći uvijek. Danas u ovom svijetu su ljudi gladni onoga vječnoga i neprolaznoga, onoga hljeba od kojeg se ne gladni. Kada čovjek izgubi mjeru u svom netraganju za vječnošću, onda je gladan i ovoga zemaljskog blaga i hljeba. Nikad mu nije dovoljno, nikad mu nije dosta. Hrišćanin je upravo taj koji je čovjekoljubac i njegovo osnovno prizvanje je da svjedoči Boga ljubavi, a svjedoči ga na taj način što će uvijek biti od koristi i pomoći svom bližnjem i na taj način spasava i svoju dušu – poručio je protojerej-stavrofor Obren Jovanović, sekretar Mitropolije crnogorsko-primorske.
Olivera Balaban
