Praznik Usjekovanja glave Svetog Jovana Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg molitveno je proslavljen Svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. U duhu pokajanja, posta i vaskrsenjske nade, sabrani vjerni narod uznio je molitve velikom ugodniku Božijem, čije stradanje ostaje neprolazno svjedočanstvo vjernosti istini i pravdi Božijoj.
Svetom službom Božijom načalstvovao je jerej Velimir Bugarin, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića i Igora Balabana, protojereja Miladina Kneževića, Predraga Šćepanovića, Branka Vujačića i Nikole Pejovića, kao i jereja Velimira Bugarina.
Evharistijskom sabranju molitveno su prisustvovali protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojerej Ostoja Knežević i jerej hadži Slobodan Petrović.
Neposredno pred Svetu tajnu pričešća, prazničnom besjedom sabranima se obratio protojerej Predrag Šćepanović. Podsjećajući na riječi Svetog Justina Ćelijskog, koji je ovaj praznik nazvao drugim Velikim petkom, otac Predrag ukazao je na dubinu Pretečinog stradanja i pogubnost čovjekovog udaljavanja od dobra i ljubavi Božije:
„Evo praznika za koji je sveti starac Justin Ćelijski, svetitelj naših dana, rekao da je drugi Veliki petak. A rekao je sveti Justin da tajna zla nije ništa manja od tajne dobra. Kao što sunce koje nas sad grije, ne grije one na drugom kraju ove planete jer je mrak odsustvo sunca i svjetlosti, tako je i zlo odsustvo dobra i ljubavi Božje.“
Govoreći o podvižničkom životu Svetog Jovana, prota Predrag je istakao njegovu molitvenu predanost Bogu i brigu za spasenje ljudskog roda. U Pretečinom svjedočenju istine prepoznaje se i služba svetih ljudi u svim vremenima: da budu živa savjest čovječanstva, čak i onda kada ih svijet ne razumije i odbacuje njihovu riječ.
„Sveti Jovan po imenu čovjek, po rođenju čovjek, a po svom životu bio je više anđeo nego čovjek, provevši i ispunivši pustinju najtajanstvenijim molitvama. Samo on i Bog će znati koliko je suza prolio za rod ljudski. Ali sveti ljudi su savjest čovječanstva. Oni će biti posljednji ideal ovih posljednjih vjekova pred drugi Hristov dolazak i ti ljudi neće biti shvaćeni ni u to vrijeme, ni u ovo vrijeme, ni u vrijeme pred drugi Hristov dolazak zato što će govoriti i svjedočiti istinu.“
U nastavku besjede, otac Predrag pozvao je na trezvenost, odgovornost i preispitivanje sopstvenog života, upozoravajući na pogubne posljedice pijanstva i neuzdržanja. Podsjetio je da praznični post poziva čovjeka da čuva svijest i savjest, te da se molitveno sjeća stradanja onoga koji je neustrašivo svjedočio istinu pred moćnicima ovoga svijeta:
„Zato neka bi Bog dao da izvršimo smotru. Danas je inače posni dan, petak, ali bilo kad da padne Usjekovanje glave svetog Jovana, posti se ovaj dan u znak sjećanja da su ljudi u svojim pirovanjima i pijanstvima i zabavama ovoga svijeta posjekli najvećeg pravednika svetog Jovana Proroka, Preteču i Krstitelja.“
Osvrćući se na pitanje stradanja pravednika i na čovjekovu nedoumicu pred prividnim odsustvom Božije pomoći, protojerej Predrag ukazao je na Pretečinu službu u tajni spasenja. Naglasio je da Sveti Jovan i svojim odlaskom u ad prethodi Gospodu, blagovijesteći Njegov dolazak i pobjedu nad smrću:
„Možda nekad i pomislimo da je Bog odsutan. Možemo reći gdje je bio Bog kada je posječen Jovan Krstitelj? Bog koji je vaskrsavao mrtve, koji je liječio, nije li mogao spasiti onoga koji je bio njegov preteča? Ali bilo je potrebno, kako u životu, tako i u Jevanđelskoj misiji, da mu bude preteča i u adu. Sveti Jovan je otišao da blagovijesti onima u adu Boga javljenog u tijelu, da je smrt pobijeđena i da Hristovo vaskrsenje je i naše vaskrsenje.“
Besjedu je zaključio molitvenim obraćanjem Svetom Jovanu Krstitelju, prizivajući njegov blagoslov i molitveno zastupništvo, uz poziv da se kroz pokajanje, suze i molitvu istrajno držimo Hristove nauke i Njegove riječi.
Vjerni narod je u velikom broju pristupio Svetoj tajni pričešća, učestvujući u radosti zajednice sa Gospodom. Praznično sabranje u podgoričkom Sabornom hramu proteklo je u znaku molitvenog sjećanja na stradanje Svetog Preteče i nade u Hrista Vaskrsloga, u Kojem vjernost istini i ljubav prema Bogu zadobijaju svoju vječnu punoću.
Tekst, foto & video: Boris Musić
