Na praznik Svete mučenice Nedelje, a u šestu nedelju po Duhovima, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru služena je Sveta liturgija. Načalstvovao je jerej Rade Despotović, paroh u Ljubljani i direktor Kulturno-prosvetnog centra „Sveti Kirilo i Metodije“ u Ljubljani. Sasluživali su mu protojerej Petar Nikolić iz Crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Sremskim Karlovcima, protojerej Vladimir Šutkov iz Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata, protojerej Ljubomir Jovanović i jerej Miloš Živić, paroh vlasotinački iz Eparhije niške. Molitveno učešće uzeli su: protojerej Mladen Tomović, đakon Dušan Paunović iz Požarevca i đakon Nikola Eraković iz Niša.
Blagodareći Gospodu što nas je sve sabrao u ovaj, kako je naveo u uvodnom slovu svoje besjede otac Rade, preblagosloveni prostor sveštenoga hrama, da zajedničkim snagama prinesemo Gospodu beskrvnu žrtvu i da mu zablagodarimo zbog svega onoga što Gospod Bog naš, živi Bog naš, čini prema nama ljudima, on je kazao:
„Da sve što Gospod čini, čini radi nas ljudi i radi našega spasenja. Gospod je uspostavio te najdublje veze sa čovjekom, na taj način što je na prvom mjestu postao čovjek, postao jedan od nas, uzeo je našu ljudsku prirodu, uzeo je svijet, uzeo je svu tvorevinu, i kroz sebe je u sebi sjedinio. Prije svega sa sobom, i onda je tu našu prirodu i našu tvorevinu, cio kosmos i cjelokupni univerzum prinjeo pred presto Oca našeg nebeskog. Liturgija jeste upravo taj pokret prinosa, gdje se mi u ovom čuđenju, u ovom divljenju, prinosimo Gospodu najsvešteniji prinos.“
Zatim se osvrnuo na današnje Jevanđelje po Mateju o Gospodnjem iscjeljenju oduzetoga koji ležaše na odru, rekavši da je ovo jedno od Jevanđelja, kao i svako drugo, koje projavljuje i otkriva prije svega blizinu Božiju u ovome svijetu:
„Dakle, Bog je došao u ovaj svijet, a sa Bogom su došle i sile božanske, energije božanske, energije koje oživotvoravaju čovjeka. I one su u potpunosti usmjerene ka čovjeku radi njegovog spasenja. Gospod je došao u svijet da uzme naše grijehe i da oprosti naše grijehe, a grijesi naši su bolesti naše. Dakle, svaki grijeh koji čovjek čini na zemlji je prije svega protivprirodan odnos. To je jedan bludni odnos koji čovjek čini i usmjerava sebe u pravcu svijeta, u pravcu tvorevine, u pravcu onoga što je niže od njega i osmišljava svoj život. Sebe osmišljava upravo u ono što je niže od njega, vođen svojim strastima. A tamo gdje su grijehovi u čovjekovom srcu, tamo su i demoni, tamo je ta energija demonska koja je potpuno protivprirodna i ona nije blagoslovena.
I Gospod je došao da nas iscjeli od tih naših grijehova, od tih naših demona koji su se negdje zacarili u našim pokretima. Ako smo iskreni i ako ispitujemo sebe i ako sebe stavljamo svakodnevno pod lupu božanske svjetlosti, mi ćemo moći da sagledamo svoje grijehove. Bog nam daje nadu da sebe preusmjerimo, kako kaže naša crkva, a to je glavna poruka naše crke da se pokajemo, da se izmijenimo, da doživimo taj početak opraštanja grijehova u svojim dušama, ne bi li se zacarila u nama duhovna radost i ne bi li se zacario u nama blagosloven rajski život.“
I zato je, kaže otac Rade, potrebno da se ugledamo i na ova četri čovjeka, četri prijatelja od ovog uzetog, bolesnog čovjeka. Četri čovjeka koji su učinili djelo milosrđa, djelo sažaljenja, djelo sapatnje i djelo saosjećanja koje se rađa u srcu čovjeka koji se trudi da živi Bogu.
„Prvi plod našeg života po Bogu jeste da smo čovjekoljubivi, da smo samilostivi jedni prema drugima, da osjećamo jedni druge. Naša ljubav treba da bude djelotvorna, dejstvujuća kroz naša djela. Naša vjera treba da bude djelotvorna. Da i mi možemo da doživimo to čudo oproštenja grijehova, to čudo izmirenja nas sa Bogom živim i izmirenja naših jednih sa drugima. Da mijenjajući svoj život, mi mijenjamo jedni druge, i da tako iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju mi hodimo iz slave u slavu, blagosiljajući Boga u vjekove vjekova“, poučio je sabrane jerej Rade Despotović.
Sabranje je nastavljeno u gostoprimnici hrama.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
