Protojerej Siniša Šarenac paroh u Bijeljini, načalstvovao je Svetom Liturgijom koja je služena u hramu Svetog Jovana Vladimira u nedelju 7. po Duhovima – Svetih Otaca prvih šest Vaseljenskih sabora. Sasluživali su mu protojerej Ljubomir Jovanović, protojerej Mladen Tomović, jerej Slaven Jovičić paroh grubišno-poljski i jerej Aleksandar Aleksandrić paroh ripanjski. Molitveno učešće uzeo je i đakon Branko Batalo iz Bačke Palanke.
Po završetku čitanja začala iz Svetog Jevanđelja, otac Siniša u svom uvodnom dijelu besjede osvrće se na značenje Jevađelja rekavši da je najblaža i najradosnija vijest ta da je Hristos sa nama, a ako je Hristos sa nama, to je živo Jevanđelje, to je ona riječ stvaralačka i onaj stvaralački karakter koji u početku stvara Adama i Evu i stvara sve što je stvoreno.
„I taj Gospod koji je bio ovdje sa jevrejima, koji je bio sa ovim ljudima koji su bili bolesni, sada je ovdje sa nama. I taj Hristos je sve stvorio. Stvorio je da bude živo, zdravo, blagosloveno. Da služi Gospodu Bogu svome, da razgovara sa Gospodom svojim, i da se usavršava do onoga dana kada će u vječnosti služiti sa Hristom i sa svima svetima vječnu i nebesku Liturgiju. Ali vidimo da je rod ljudski u svoj muci svojoj, a muka nastaje onoga trenutka kada se čovjek udalji od Boga i kada Boga nema. Adam i Eva čim ne poslušaju Gospoda, odmah đavo šapuće i ima neke svoje „dobre“ ideje, a te ideje su uvijek protiv Boga i protiv čovjeka.“
Govoreći o začalu iz Svetog Jevanđelja o iscjeljenju dva slijepca , a zatim i bjesomučnog čovjeka, otac Siniša kaže da Gospod od nas traži vjeru i povjerenje, i da vjera ima taj stvaralački karakter koji daje snagu, koja je inercija, koja stvara, koja daje odgovor.
„Traži Gospod od nas da budemo živi, da budemo u pokretu, da imamo vjeru i povjerenje u Njega. To na očitom primjeru možete vidjeti kada u porodici postoji povjerenje. Kada imate povjerenje u svoju djecu, kada imate povjerenje jedni u druge, onda je sve lako, onda više ne razmišljate, onda više nemaš straha, onda se sve poređa. Što znači, ako je Gospod sa nama, može se sve. Kada je Gospod sa tobom možeš i živjeti, i mrijeti, i bolovati, i radovati se, i sve će biti kako treba, jer će biti Gospod sa tobom. A ako nema Gospoda sa tobom, ako nemaš povjerenja, onda je zaista problem. Onda u životu se nikada ne može sve poređati, i onda ćeš uvijek da budeš u nekom grču, i onda ćeš uvijek da razmišljaš, i onda ćeš uvijek računati svojim ljudskim snagama, a u stvari život nije digitron. Ne možeš uzeti digitron i izračunati život.“
Zatim je prota Siniša govorio o današnjem prazniku, o ocima prvih šest vaseljenskih sabora, o ciljevima našeg života, tražeći da čitamo žitija svetitelja, da se sabiramo u svetim hramovima kao što su se i oci vaseljenskih sabora sabirali, da bi posvjedočili istinu koju su oci prije njih pričali. A evo, kaže prota, i mi danas svjedočimo da vjerujemo u Gospoda.
Sabranje je nastavljeno u gostoprimnici hrama.
Tekst/foto: Dejan Vukić
