U 33. nedjelju po Duhovima, 6. febrauara 2022. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Prepodobnu Kseniju Rimljansku, Svetog mučenika Vavila i Blaženu Kseniju Petrogradsku, molitveno je bilo u ostroškoj svetinji.
Svetom liturgijom u crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Vladimir, a sasluživali su mu arhimandrit Miron, jereji Stefan Milovanović beranski paroh i Ranko Radonjić ostroški služitelj, te jerođakon Roman.
Posle čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o Zaheju cariniku, sabranima je besjedio o. Stefan.
– Kada je Gospod dolazio u Jerihon, dočekalo ga je mnoštvo naroda, kao i na svim ostalim mjestima gdje je dolazio, svi su htjeli da vide koje taj Gospod, šta On propovijeda, čemu On uči. U to vrijeme, Jevreji su se pozivali na starozavjetni zakon i nisu mogli da prihvate tako lako da je Gospod Sin Božiji koji je došao da spase izgubljeno. Zahej je bio starješina carinika, a carinici su u to vrijeme bili ljudi koji su ubirali porez od naroda da bi ga davali starješinama, odnosno Rimljanima. Ali su često ti carinici taj porez ubirali na loše načine, nedostojne čovjeka. Kada je Zahej, koji je bio malog rasta, ali u svojoj ličnosti visok, čuo da Gospod dolazi, on je htio da se popne još više od svoje ličnosti da vidi ko je taj Gospod, ko je Taj koji dolazi da govori o duhovnom, o vječnosti, o spasenju i pokajanju. A Zahej je naučio samo na materijalno i da bi stekao to materijalno, nije tražio ni načina ni razloga da uveća svoje imućstvo. Gospod je vidio u njegovom srcu kolebanje, vidoio je sa jedne strane da taj isti Zahej gleda i sa podozrenjem na Gospoda, ali sa druge strane vidio je da mu duša traži pravo bogatstvo, pravu hranu i nematerijalno imućstvo – rekao je o. Stefan.
On je objasnio da je Gospod osjetio to kolebanje Zahejevo i rekao mu da siđe brzo i da mu danas valja biti u domu njegovom.
– Danas mi valja ući u tvoje srce, u odaje tvoje, u tvoju ličnost, danas mi valja zbližiti se sa tobom. I osjetivši tu misao Hristovu, te riječi, Zahej je sišao, dakle pokajao se, sišao i primio Gospoda čitavim svojim bićem i radovao se. I Gospod je zaista sjeo sa njim, otišao je u njegov dom, ispunjavajući njegov dom radošću i blagodaću. Danas kada slušamo ovu svetu priči iz jevanđelja, mi možemo samo da se poistovjetimo s tim ljudima, koji su osuđivali i Zaheja i našeg Gospoda. Danas dajemo sebi za pravo i postavljamo kategorije u pokajanju, ko može da se pokaje i za koga ima spasenje, a ko ne može. Sjetimo se da je Gospod došao da pronađe i spasi izgubljeno. Crkva Hristova i sami Gospod koji je došao i ustrojio spasenje preko svoje Crkve, poziva svakog čovjeka ne gledajući u tom momentu na njegova djela, već ga čeka da se pokaje, da promijeni svoje unutrašnje osjećanje prema bližnjem i prema tvorevini koju nam je Gospod dao i svaki čovjek u tom trenutku shvati da nikakvo zlo ne može donijeti dobro prema drugima, već da nam se može samo obiti o glavu i odaljiti nas i od Gospoda, i od bližnjih, i od samih sebe – rekao je o. Stefan.
– Besjedeći, o. Stefan je istakao šta je potrebno za hvatanje današnje jevanđeljske priče.
– Potrebno je da shvatimo da čovjek koji se uzda u sebe ne može nikad zadobiti Carsvo, ne može nikada zadobiti i poznanje o bližnjem, ne može zadobiti ljubav. Ali čovjek koji se uzda u Gospoda, u samoga Hrista, koji je radi nas i našeg spasenja došao i stradao da bi se nama oprostili grijesi, on može zadobiti to i mnogo ranije. Takvo nam je svjedočasntvo o Zaheju, takvo nam je svjedočanstvo o svetiteljima koje proslavljamo tokom čitave godine – zaključio je o. Stefan.
Sabrani, koji su se postom i molitvom pripremali, primili su Sveto pričešće.
Izvor: Manastir Ostrog
