Šesta po Vaskrsenju Hristovom – Nedjelja slijepoga liturgijski je proslavljena u Ostrogu.
Ostroški sabrat jeromonah Vladimir načalstvovao je Svetom liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, a sasluživala su mu sabraća arhimandrit Miron i jeromonah Nikolaj, kao i podgorički paroh jerej Vladimir Milunović.
Odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće monaštva i vjernog naroda, koji je iz raznih krajeva došao u ostrošku svetinju na poklonjenje Svetom Vasiliju.
Na kraju bogosluženja besjedio je jerej Vladimir Milunović koji je tumačio jevanđeljsku priču o događaju kada Gospod Isus Hristos isjeljuje slijepoga.
– Gospod Isus Hristos u ovaj svijet dolazi da bude svjetlost ovome svijetu. Što će reći da ovaj svijet koji u zlu leži, jednako leži i u mraku i ovo je svijet duhovnih slijepaca sve dok Bog ne interveniše i Bog nam ne da višnji vid. Tako nam je Crkva i ove nedjelje dala ovo Jevanđelje koje govori o ovom čudnom događaju koji u sebi sadrži jednu veliku i nadnebesnu tajnu, gdje nam se i Bog otkriva sa svojim svojstvima. Ovaj slijepac koji je prosio pored puta, pored kojeg su prolazili Hristos i apostoli, nije tražio iscjeljenje, nego se Gospod sažali na njega. A nije on ni bio slijepac da je izgubio vid, nego kako kaže predanje, on je imao samo očne duplje. Nije imao oči. Zato nam se i ovdje Hristos otkriva ne kao iscelitelj, nego nam se otkriva i kao stvoritelj. Jer je Bog ovdje stvorio njemu oči i dao mu vid – rekao je o. Vladimir.
Podsjetio je da slijepac prima zapovijest Gospodnju kada mu Hristos namaza očne duplje blatom i pljuvačkom.
– Mi ovdje svoj duhovni razvoj treba da posmatramo, a zovemo besplatna blagodat ono što nam Gospod sam da bez našeg truda. Tako i ovaj slijepac prima ovu pljuvačku od samog Gospoda i ovo blato, ovu glinu, i prima nakon toga zapovijest. I posluša Gospodnju zapovijest, jer vjerova. I pođe da se umije u Banju siluansku koja upravo znači poslan, a u Banju siluansku dolazi onaj koji sluša poslanje, sluša poslušanje i tvori zapovijesti Gospodnje. I otvara mu Gospod oči i vid uz opšte nevjerovanje cjelokupne zajednice kojoj on pripada. To su oni darovi Gospodnji koje i mi osjetimo na svom ličnom planu. Kada se radujemo praznicima, kada se radujemo događajima duhovnim, kada nosimo radost u sebi, radost vaskrsenja, radosnu vijest Jevanđelja, mi našoj zajednici djelujemo čudno i obično nas ne prepoznaju, kao one koji bili prije otkrovenja i prije nego što smo spoznali Boga i Božiju blagodat u nama. Zato je bitno da uvijek tvorimo Božije zapovijesti u strahu Gospodnjem, jer ova svijeća blagodati ako se ugasi, ostaće nam ona svijeća podvižništva, pa ćemo osvjetiti svoj put, a ako li ne, ostaćemo u duhovnoj tami. Zato je bitno da se tvore zapovijesti Božije, kako bismo bili u svjetlosti božanskoj i u radosti spasenja – besjedio je o. Vladimir.
Izvor: Manastir Ostrog
