Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski gospodin Metodije sinoć je u porti Hrama Svetog Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj blagoslovio početak petog „Trga od ćirilice”, jedinstvene manifestacije posvećene očuvanju srpskog pisma, jezika, duhovnosti i kulture, koja se već pet godina zaredom održava u Herceg Novom.
U ime grada Herceg Novog skup je pozdravila gospođa Danijela Đurović, potpredsjednica Opštine, dok je svečano slovo o staroj topaljskoj opštini izgovorio dr Goran Komar.
Događaju je prisustvovao konzul Republike Srbije u Herceg Novom, gospodin Zoran Dojčinović.
Na početku večeri vladiku Metodija i sve prisutne je pozdravio arhijerejski namjesnik hercegnovski protojerej-stavrofor Radomir Nikčević.
Ukazujući na neraskidivu vezu između duhovnosti i kulture, on je kazao da je Srpska crkva vjekovima bila i ostala jedina institucija kontinuiteta a kroz svoj kontinuitet sačuvala je i ono najdragocenije u kulturi srpskog naroda – jezik i pismo.
„Srpska crkva tu ulogu ima i danas. Što je dublje upoznajemo kao čuvarku istorije i znanja za buduća pokoljenja, bolje razaznajemo stvari oko sebe, to smo i svesniji svoga identiteta. I sve dok i mi u Crnoj Gori nosimo u sebi osjećaj nedjeljivog jedinstva srpskoga naroda, poštovanje i odgovornost za srpski jezik i ćirilicu, biće ovdje budućnosti za naš jezik i za naš narod“, kazao je prota Nikčević.
On je podsjetio da je „Trg od ćirilice” i nastao kao svojevrsno sredstvo samoodbrane i nužno pribježište od neukih i ideologijom zaslepljenih ljudi koji kako je kazao na „srpsko osveštano pismo reaguju kao bik na crveni plašt“.
„Ne treba zaboraviti braćo i sestre da su i Arhimeda, najumnijeg čovjeka blistavog uma i velikog znanja ubili nepismeni rimski vojnici“, zaključio je arhijerejski namjesnik hercegnovski.
Prenoseći blagoslov i pozdrave Visokopreosvećenog Mitropolita Amfilohija, vladika dioklijski gospodin Metodije se zahvalio organizatorima na pozivu i izrazio radost povodom svog dolaska na ovo sabranje ljubavi prema tradiciji, jeziku, pismu i sveukupnoj kulturi srpskog naroda.
Citirajući odlomak iz priče Danijela Defoa „Robinzon Kruso” vladika Metodije je na početku svog izlaganja na interesantan način ukazao na važnost tradicije i pamćenja – svojevrsnog kompasa u neprekidnom traganju ljudske duše kao bezvremene kategorije, za nekom pustinjom i pustolovinom.
„Slavna prošlost se ne zaboravlja i ne prepušta inovacijama i pomodarstvu, nego se čvrsto drži tradicije. Vrijednosti dolaze iz dubine, iz riznice velikog blaga. Kontinuitet koji oplemenjuje, koji nadograđuje, koji sarađuje, koji je u vječnom dijalogu, u vječnoj performativnosti, poput ikone i molitve Boga ljubavi koji od svakog divljeg predjela i divljeg čovjeka pravi pitomi vrt i Sina slave. Pozvanje u plemstvo duha, u duhovnu otmjenost, je poziv koji neprestano stoji pred nama“, kazao je Episkop Metodije.
On je podsjetio na savremenu definiciju jezika kao institucije nad institucijama i skrenuo pažnju na to da se srpski narod ne bi smo smio prema jeziku odnositi nemarno.
„Mi danas svojim jezikom često govorimo kao da je tuđ. Tako onda nažalost bude i sve drugo tuđe i otuđeno, i istorija, i kultura i narod. I veza sa drugim narodima u istom korjenu i istom trajanju i onom preplitanju u istoj mustri plemenitosti i uzvišenosti. Primitivizam i snobizam, beslovesnost, aljkavost, ne smiju biti dio nas! Taj odraz i posledica istorijske frustracije gdje smo izgubili sposobnost da jasno mislimo i da se tečno izražavamo, po onoj narodnoj „Govori jasno da te cio svijet razumije”, kako bi se izbjegli nepotrebni nesporazumi, nejasnoće, sukobi, razdori i najvažnije – nesvjesno osiromašivanje, pad i potonuće u jednu vrstu samozaborava, u plitku svijest nacije, upravo zapostavljajući jezičko nasleđe i jezičko blago“, rekao je vladika dioklijski.
Zaključujući da smo nasljednici a ne stvaraoci našeg jezika, on je rekao da se prema jeziku trebamo ophoditi kao prema kolektivnom daru.
„ Ne da ga netaknutog vratimo i ukopamo kao talant, beć da ga umnožimo u vjeri i ljubavi međusobnoj. Mi smo samo jedna karika u lancu, duhovnom i genetskom, i mi ne smijemo da iznevjerimo Duh cjeline“, rekao je Preosvećeni episkop dioklijski gospodin Metodije.
Danijela Đurović, potpredsjednica Opštine Herceg Novi se u svom obraćanju osvrnula na proslavu velikog jubileja – 300 godina osnivanja Topaljske opštine – komunitadi, navodeći da je i taj istorijski trenutak ovoga grada bio posvećen očuvanju identiteta kroz jezik i pismo.
„Upravo je osnivanje Topaljske opštine jedan od istorijskih rezultata naših predaka u nastojanju da očuvaju sopstveni jezik i pismo – tada je hercegnovski narod uspio da od venecijanskog dužda dobije pravo na zvaničnu upotrebu svog jezika i ćirilice“, kazala je gospođa Đurović.
Ona je ukazala na nesumnjivo značaj Trga od ćirilice u ovom vremenu u kojem je ćirilično pismo nepravedno zapostavljeno.
„Neupitan je značaj bogatog ćiriličnog kulturnog nasljeđa našeg kraja. Njegovo očuvanje na plećima je nas, generacija koje žive, rade i obrazuju svoje potomstvo u vremenu kada je ćirilica samo deklarativno ravnopravno pismo, a defakto marginalizovana. Zato je potrebno ukazatina važnost njenog očuvanja – i to kroz javnu upotrebu i navike pisanja. S’ tim u vezi, Trg od ćirilice ima važnu edukativnu ulogu“, zaključila je potpredsjednica Opštine Herceg Novi, Danijela Đurović.
Pozivajući se na arhivska dokumenta i spise, dr Goran Komar je ukazao na činjenicu da je narod hercegnovskog kraja kroz vrijeme itekako bio svjestan svoga identiteta i istrajan u namjeri očuvanja istog.
„Mletački arhiv u gradu Novom kazuje odgovore na tri glavna pitanja: ko, kome (se uručuju priznanja, status) i kako? I ovdje Slovo (ime slova) kaže kome. I to, naredbom dužda za osnivanje komunitadi. Slovo je naznačeno kao slovensko, onako kako Venecijanac vidi žitelje vanjskog dinarskog pasa. Kako? Per modum pacti – za zasluge u ratovima i neprebrojne žrtve. Ova srpska zajednica je već i memorandumima izjavljenim tokom operacija dva velika rata 17. vijeka ukazivala na impozantno naslijeđe svoje pravoslavne Crkve u Boki. Još je puno važnije pitanje kako je ova zajednica, kojim narodnim imenom sebe nazivala? Čitavi dokumentacioni korpus kaže ne samo da se zvala srpskom, jer je to naprosto njezino jedino ime, već i da se programski označava srpskom. Srpsko slovo, jezik i Crkva, srpski narod“, rekao je Komar.
Skrećući pažnju na poguban uticaj partizma u Boki, on je zaključio da savremena Boka ne predstavlja kinoviju.
„Tokom rada u arhivu naučio sam da je stara Boka, koja je držala do tradicijskih vrijednosti bila oslobođena bilo kakvog partizma. Ta pogubna pojava koja će na koncu velikog, tristagodišnjeg razvojnog ciklusa razoriti Boku – Boku zajednicu, projavljena je u času smiraja Mletačke Republike. Ona je svoj zamah zadobila tokom austrijske dominacije, a vrhunac pobuđivanjem unutrašnjeg rasipa komunističkim pokretom u Srba. Taj poslednji udar Boka nije preživjela. Ona danas ne predstavlja kinoviju“, kazao je dr Goran Komar.
Ovo veoma sadržajno veče koje je tematski bilo posvećeno 300 godišnjici Topaljske opštine – „Topaljske komunitadi“, začetka hercenovske gradske samouprave, upotpunio je i nastup hora „Roždestvo” iz Bijele. U pauzama između obraćanja učesnika, odlomke iz starih topaljskih isprava proiznosila je Dragana Vlaović.
Trg od ćirilice se nastavlja večeras takođe u porti Hrama Svetog Spasa na Toploj u 21 čas. Organizatori su najavili dolazak umirovljenog episkopa zahumsko-hercegovačkog gospodina Atanasija i istoričara dr Miloša Kovića. Gosti će govoriti na temu religijskih, kulturnih i političkih aspekata evropskih pokušaja „rješavanja” srpskog vjerskog i nacionalnog pitanja.
Olivera Balaban
