Predsjednik Crne Gore
Gospodin Jakov Milatović
Podgorica
Predmet: Otvoreno pismo
Poštovani gospodine Predsjedniče Milatoviću,
Posredstvom sredstava javnog informisanja upoznati smo sa Vašom nedavnom inicijativom za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju golootočkih zatvorenika. Ovom prilikom želimo da iskažemo našu svesrdnu podršku takvoj incijativi, smatrajući je u potpunosti opravdanim i značajnim simboličkim korakom u smjeru izgradnje djelotvorne pravne države, jer dijelimo Vaše uvjerenje da svaka žrtva totalitarne represije zaslužuje pravnu rehabilitaciju, pravičnu ili makar moralnu satisfakciju za pretrpljene patnje. Takođe, držimo da nema apsolutno niti jednog uvjerljivog moralnog i pravnog argumenta da se po bilo kom osnovu vrši diskriminacija nedužnih žrtava revolucionarnog terora.
Upravo stoga, radi dobrobiti našeg društva, a po glasu naše savjesti, uzeli smo sebi slobodu da Vam kao podnosiocu inicijative, ali i Predsjedniku Crne Gore – instituciji koja predstavlja sve crnogorske građane – ukažemo na nedostatak iste.
Naime, poznata je i nesporna činjenica da su od strane revolucionarnog pokreta, koji je predvodila Komunistička partija Jugoslavije, u periodu tokom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, na teritoriji Crne Gore izvršeni masovni zločini nad navodnim ideološkim protivnicima tog pokreta. Etiketirajući svoje žrtve najčešće kao „narodne neprijatelje“ i „domaće izdajnike“, bez optužbe i suda strijeljano je i pogubljeno na stotine i hiljade naših sunarodnika. Nebrojena svjedočanstva nam govore da su se među žrtvama nalazila i djeca, žene i starci, čija je jedina krivica bila što su najbliži srodnici ideološki prokaženih lica. Osim stradanja bez utvrđene krivice – kazne koja teško može biti srazmjerna navodnom prestupu – ono što takve zločine čini naročito teškim je okolnost da se posmrtni ostaci pogubljenih, do današnjeg dana nalaze u masovnim grobnicama. Neidentifikovani, bez prava na hrišćanski pogreb i posthumno obilježje, ovi naši sunarodnici su osuđeni na građansku smrt i posle bezsudne fizičke končine.
Svaka takva masovna grobnica je teška i neizbrisiva mrlja na savjesti čitavog društva i javna optužba protiv institucija države koja tvrdi da stremi vladavini prava i demokratskim vrijednostima. Na samoj teritoriji Eparhije budimljansko nikšićke, nalazi se najmanje nekoliko takvih stratišta, o čemu smo svojevremeno obavijestili i nadležne pravosudne institucije. Prema našim saznanjima, među postradalima koji bezgrobno počivaju u jamama (Kotor jama, Boka jama i druga stratišta) su i klirici Srpske pravoslavne crkve, zbog čega imamo ne samo pravo nego i obavezu da u svakoj prilici tražimo da se posmrtni ostaci svih žrtava građanskog rata, koji se nalaze u masovnim grobnicama, bez daljeg odlaganja ekshumiraju i dostojno čovjeka, sahrane. To je najmanje što se u ovakvom slučaju može i mora zahtijevati.
Ne moramo Vas podsjećati na međunarodne obaveze naše države u pogledu žrtava ratnih zločina, političkih progona, nehumanog i nečovječnog postupanja. Republika Slovenija je svijetli i praktični primjer kako se takve obaveze savjesno ispunjavaju. Vjerujemo da su Vam dobro poznate brojne deklaracije i rezolucije evropskih institucija koje ih eksplicitno naglašavaju.
No, prije svega i nezavisno od toga, postoji neupitna moralna obaveza svakog građanina da se stara i radi na tome kako bi se ova duboka rana bratoubilaštva u našem biću napokon iscijelila svebratskim oproštajem i pomirenjem. Stoga se nadamo da ćete naše obraćanje primiti i razumjeti u duhu jevanđeljske poruke: „Blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati“.
U očekivanju da ćete Vašu incijativu proširiti tako da obuhvati pravnu rehabilitaciju i ovih nevino stradalih sunarodnika, i potvrdu njihovog prava na grob i posmrtno obilježje, stojimo Vam na raspolaganju za svaku vrstu pomoći u vršenju ove ljudske i nadasve blagoslovene dužnosti.
Pravoslavni Episkop budimljansko-nikšićki
Gospodin Metodije
