Sveta Sofija

Ovaploćenje nebeske ljepote: Prikaz 285. broja Svetigore

Premudrost Božju, Svetu Sofiju, Majčicu svih crkava, veliku Crkvu carigradsku, veliku Crkvu Hristovu, ovoga ljeta oskrnaviše… Plače ona Grkinja, iz sjećanja mitropolita Amfilohija, plače za njenim raspećem. Sa svih strana hrišćanskog svijeta odjekuju kritike i žalbe. Jerej Marko Jeftić otkriva kad je služena posljednja liturgija u Aji Sofiji. Međutim, njena liturgija traje, njena „istorijska drama i njeno predanjsko služenje se nastavljaju“, kako reče episkop Atanasije Jevtić u predgovoru jednog grčkog izdanja, koji Svetigora objavljuje.

Naslovna 285I naslovna strana i najveći broj stranica novog broja obraznika za vjeru, kulturu i vaspitanje Mitropolije crngogorsko-primorske posvećen je Majčici Svetoj Sofiji, koju pokušavaju da zatru, ali njena nebeska kupola je ispovjednik prave vjere, ne mogu je sakriti, ne mogu je nadvisiti minareti. Tako se ni progonjeno pravoslavlje u Crnoj Gori ne može uništiti. O vaskrsenju vjere i snazi pravoslavlja u Crnoj Gori svjedoče fotografije koje ilustruju reportažu sa posljednjih litija „Za odbranu pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori – do Hristove pobjede!“. Objavljeni su apeli za prestanak progona Pravoslavne crkve u Crnoj Gori patrijarha moskovskog i sve Rusije Kirila, kao i kanonskih arhijereja Pravoslavne crkve u Argentini.

„Rat protiv crkve u Crnoj Gori pokrenut je protiv Svetog Vasilija Ostroškog“, kako reče vladika Joanikije prilikom trodnevnog utamničenja. Neka čitaju buduća pokoljenja „Kako su srušeni konaci novog manastira Svetog Vasilija Ostroškog na Briskoj gori“, kako se vlast u Crnoj Gori borila protiv Crkve i Svetog Vasilija. „Umudri, Sveti Vasilije, Crnogorce“, kao nekada Sveti Petar, vapio je dvadesetih godina prošlog vijeka mitropolit crnogorsko-primorski Garilo (Dožić). Tu njegovu molitvu, kao i jedan njegov izvještaj sa konferencije pravoslvnih crkava u Carigradu publikuje Svetigora povodom sedamdeset godina od upokojenja tog ispovjednika Božjeg.

Ne ispovijeda se samo vjera, nego i jezik. Pogotovu danas! O raspeću srpskog jezika za Svetigoru govori ugledni lingvista prof. dr Miloš Kovačević. Iza degradiranja jezika, tj. naroda, stoje i globalizacijski interesi. „Kroz tunel globalizacije, globalizma i novog svjetskog poretka“ provešće vas dr Svetislav Lutovac, da biste osjetili šta je sloboda nakon izlaska iz takvog mraka našeg vijeka. Tamo gdje je sloboda, tu je i ljubav, primjer iz Pekićevog djela daje đakon Pavle Lješković u eseju „Sekularizam i sloboda“.

One koji su beskrajno ljubili svoj narod, svoju Crkvu, Svetigora je pribrojala u svoj pomenik – svjedoka Hrista Boga, oca Moma Krivokapića, primorskog stuba naše Crkve, kao i starinu Mitra Gvozdenovića iz Argentine. Sjetila se godišnjice upokojenja istoričara Predraga Vukića – žive enciklopedije, oca Varnave (Gvozdenovića) – „tihoga sina utjehe“, Svetoga novomučenika ćelijepiperskog – „Borivoja Hristove istine“, o kome je izašla knjiga sa žitijem, akatistom i službom. Oni su pokazali snagu vjere u stradanjima. Njima nisu trebala čuda da krijepe vjeru. A milost Božja mnoge spasava kroz čudesa, kao što svjedoči popadija Ravijojla u zapisima iz Čajniča.

Svima nama, evo, stiže čudo – Preobraženje Gospodnje, da se preobučemo u preobraženjsku svjetlost! U uvodnoj Svetigorinoj besjedi, koju je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije izgovorio na Ključkom Tavoru, arhipastir nas podsjeća da je „čovjek prizvan da bude čedo svjetlosti vječne i neprolazne“.

Marija Živković