Njegova svetost Patrijarh srpski g. Porfirije je načalstvovao 3. avgusta 2025. godine Svetom liturgijom u topčiderskoj Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, zadužbini kneza Miloša Obrenovića.
Uvodeći prisutne bogočežnjive duše u čudesni događaj prikazan u pročitanom odlomku iz Jevanđelja po Mateju, Svetejši je podsetio da se mnoštvo ljudi u pustinji sabralo oko neobičnog Čoveka, tragajući za Mesijom, za isceljenjem i rečima utehe. – Međutim, oni očekuju Spasitelja ali ne onakvog kakav je On po svojoj prirodi, već Spasitelja koji treba da reši mnoge spoljašnje, telesne i materijalne probleme i potrebe koji postoje – naglasio je Patrijarh, koji je zatim iscrpno prikazao centralni događaj veličanstvene jevanđeljske drame u kojoj Gospod čini veliko i neobično čudo umnožavajući pet hlebova i dve ribe toliko da su se nahranile hiljade ljudi i još je ostalo dvanaest kotarica prepunih hrane, za svakog apostola po jedna, kako bi mogli da nastave ono delo koje Gospod učinio.
Besedu Svetejšeg Patrijarha g. Porfirija o čudu koje se desilo u pustinji pred samu Pashu i stradanje Hristovo, o čudu koje je i slika Evharistije kao prisustva samog Hrista među nama, ali i slika jedinstva našeg sa Njim i među sobom, jedinstva koje nije jednoumlje u smislu odsustva svake vrste slobode, već jednodušnost i spremnost da vidimo volju Božju važnijom od svoje volje, možete pročitati OVDE.
VEST U PRIPREMI!
Svetejšem Patrijarhu su sasluživali: protojerej Stevan Stevanović, jerej Vladimir Marković, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, đakon Željko Jovanović
***
Izgradnja Topčiderske crkve je otpočela kopanjem temelja 28. jula 1832. godine. Gradili su je ondašnji poznati neimari Janja Mihailović, Nikola Đorđević i Hadži Nikola Živković, izvođači mnogih građevina i zdanja starog Beograda i obnovljene Srbije. Crkva je u najvećoj meri bila završena tokom 1834. godine, što svedoči natpis sa godinom na zvonu koje je knez Miloš darovao crkvi.
Ostalo je zabeležno predanje da je knez Miloš podigao ovaj hram u znak blagodarnosti Bogu za čudo koje mu se desilo u vreme Prvog srpskog ustanka. Naime, Karađorđe je prvi uočio izvanredan značaj Topčidera za vojnu i ekonomsku blokadu beogradske tvrđave kojom su Turci tada upravljali. Prilikom jedne takve opsade i preseka komunikacije za snabdevanje beogradske tvrđave, Miloš je imao zadatak da drži zatvorenim put ka Valjevu i Kragujevcu. Međutim on se nagodio sa Turcima i propustio njihovu vojsku. Tada ga je Karađorđe zarobio i odveo na staro napušteno Topčidersko groblje da ga ubije. Samim čudom, a na insistiranje vojvode Mladena Milovanovića, poštedeo mu je život. Veruje se da je to jedini put kada je Karađorđe potegao kuburu na nekoga, a da ga nije ubio. U spomen na to čudesno spasenje svog života, po dolasku na vlast knez Miloš je ispunio svoj zavet i obećanje sagradivši crkvu i konak za prvog Mitropolita Kneževine Srbije Milentija Pavlovića na mestu starog groblja na kome se spasao Karađorđevog gneva.
Po svojoj umetničkoj vrednosti i rezbarskoj veštini ikonostas Topčiderske crkve spada među najlepše u zemlji. Delo je vajara Dimitrija Petrovića koji je radio i ikonostas Saborne crkve u Beogradu, a krase ga ikone znamenitih slikara K onstantina Lekića, Janje Molera i Dimitrija Jakšića. Ikonostas je poslednji put pokriven čistim zlatom 1929. godine.
Izvor: SPC