Patrijarh Porfirije razgovarao sa ministarkom Rab

Patrijarh Porfirije razgovarao sa ministarkom Rab o pravima pravoslavnih Srba u Austriji

Njegova svetost Patrijarh srpski g. Porfirije razgovarao je 9. juna 2023. godine, drugog dana kanonske posete Eparhiji austrijsko-švajcarskoj, u zdanju Vlade Republike Austrije sa gđom Suzanom Rab, saveznom ministarkom za pitanja žena, porodice, integracija i medija.

Prijemu su, pored članova sveštene pratnje Patrijarha srpskog: preosvećene gospode episikopa austrijsko-švajcarskog Andreja i lipljanskog Alekseja, direktora Patrijaršijske upravne kancelarije arhimandrita Danila, protojereja-stavrofora Velibora Džomića, protojereja Filipa Milunovića i protođakona Dragana Radića i Radimira Vrućinića; prisustvovali i apostolski nuncije u Beču nadbiskup Pedro Lopez Kvintana i predsednik Ekumenskog saveta crkava Austrije Episkop Tiram Petrosijan iz Jermenske apostolske crkve.

Obraćajući se ministarki Suzani Rab, Patrijarh Porfirije je istakao:

– Čini nam veliku čast što govorimo ovde i pred Vama, kao najvišim državnim službenikom, ove divne i gostoljubive zemlje, zaduženog za pitanje integracije mnoštva pravoslavnih Srba, kojima smo mi, voljom i milošću Božjom, duhovni pastir i Patrijarh.

Pravoslavni Srbi su u austrijskoj, a potom i u austro-ugraskoj carevini, prisutni još od 16. veka. Dakle, punih pet stoleća. Posle pada mnogovekovne srpske srednjevekovne države pod tursku okupaciju, desetine hiljade mojih sunarodnika je prešlo, u potrazi za utočištem i slobodom, u carstvo kojim se upravljalo iz ovog prelepog grada. Kroz taj petovekovni suživot naša dva naroda, nizali su se nebrojeni primeri zajedničke herojske borbe za slobodu i hrišćansku veru. To je, zaista možemo reći, jedna veličanstvena zajednička istorija, koje uvek treba da se sećamo.

Oslanjajući se upravo na takvu svetlu zajedničku prošlost, slobodni smo izneti i ovom prilikom neka pitanja koja se direktno tiču, sa jedne strane, Srpske pravoslavne crkve i pravoslavnih Srba koji žive i rade u ovoj zemlji, a sa druge strane, države Austrije i njenih zakona.

Danas u Austriji, koliko ja znam, a ispravite me ako grešim, pravoslavni Srbi čine treću po brojnosti zajednicu doseljenika. Oni su velikom većinom okupljeni oko svoje Crkve, oličene u Episkopiji austrijskoj i njenom Episkopu, Preosvećenom gospodinu Andreju. Ta episkopija, kojoj smo i mi ovom prilikom došli u prvu kanonsku posetu, postoji de facto, ali i ne de iure, odnosno onako kako to nalaže i propisuje austrijsko zakonodavstvo. Slobodni smo da iskoristimo i ovu priliku da Vas, uvažena gospođo Rab, upoznamo sa tom činjenicom i da Vas umolimo da se lično založite pred vlastima, koje kao ministar predstavljate, da se takva stvarnost što pre promeni, kako na korist države Austrije, tako i na dobrobit svih Srba koji danas žive i rade u njoj, kao njeni građani.

S tim u vezi nadovezuje se i pitanje položaja srpske nacionalne zajednice, koja, iako brojna, nažalost još ne uživa ista prava kao druge zajednice, koje kao i srpska imaju tradicionalno prebivalište u Austriji. Srpska zajednica u ovoj državi u potpunosti ispunjava sve definicije zakona, koji je primenjen na drugim nacionalnim zajednicama u Austriji, a koje su po brojnosti manje od srpske.

Koliko nam je poznato, Republika Austrija se zalaže za jezičku i kulturnu raznolikost svojih građana i zakonom garantuje da će osigurati i podržavati jezik, kulturu, kao i opstanak, svojih autotohnih nacionalnih zajednica. Desetine hiljada austrijskih državljana danas koristi srpski jezik i ćirilično pismo kao svoj maternji jezik i svoje pismo. Molimo Vas da i njih podržite na isti onaj način na koji podržavate i druge nacionalne zajednice. U relevantnim državnim strukturama naši sunarodnici se susreću i sa pojmom BHS jezikom (bošnjačko-hrvatsko-srpski jezik), što nikako ne odgovara istini. Mi, pravoslavni Srbi, smo stari evropski narod i imamo svoj srpski jezik i svoje ćirilično pismo i kao takve ih danas koristimo u službenoj upotrebi u Republici Srbiji i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Poštujući druge narode i jezike, molimo Vas da naš jezik i pismo prepoznate onakvim kakva oni jesu – autotohni i jedinstveni. To će biti istinska i prava pomoć austrijske države u očuvanju jezika i kulture pravoslavnih Srba koji su austrijski građani.

Molimo Vas da sagledate ova veoma važna pitanja, koja su suštinska za naš narod i našu Crkvu ovde u Austriji, kao i  da u okviru svojih mogućnosti, a u skladu sa zakonom, pomognete da se zakonski status srpske zajednice izjednači sa svim ostalim nacionalnim zajednicama, kao i da Eparhija austrijsko-švajcarska Srpske pravoslavne crkve dobije svoje zakonsko priznanje koje joj pripada. Rešavanjem ovih osnovnih životnih pitanja pravoslavni Srbi, koji su sada građani u modernoj i demokatskoj Republici Austriji, će tada biti u prilici da u punom obimu uživaju u privilegijama koje su im zakonom namenjene. Uveren sam da su svi uslovi za to uveliko ispunjeni.

Uvažena gospođo Rab, hvala Vam na Vašoj pažnji i izdvojenom vremenu. Još jedamput izražavamo svoje veliko zadovoljstvo i radost koje neprestano osećamo tokom ove posete Vašoj predivnoj zemlji, sa kojom nas veže puno toga slavnog i lepog. Zahvaljujemo Vam se i u ime svih pravoslavnih Srba, koji su i građani Republike Austrije, okupljenih oko Eparhije austrijsk-švajcarske Srpske pravoslavne crkve i Episkopa Andreja, na ovom srdačnom prijemu i dobroj volji koja nas je ovde dočekala zarad bolje zajedničke budućnosti naša dva naroda. Hvala Vam. Bog Vas blagoslovio!

Ivor: SPC