Ostrog Liturgija

Patrijarh srpski g. Porfirije na praznik Svetog Vasilija Ostroškog bogoslužio u Gornjem manastiru Ostrogu

Ime: 12.05.2022-Sveti Vasilije-Ostrog- izvjestaj sa besjedama; Opis: Patrijarh srpski g. Porfirije na praznik Svetog Vasilija Ostroškog bogoslužio u Gornjem manastiru Ostrogu Tip: audio/mpeg

Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije služio je danas, na praznik Svetog Vasilija Ostroškog Svetu službu Božiju u Gornjem manastiru Ostrogu, u sklopu proslave velikog jubileja naše Crkve – 350 godina od prestavljenja Svetog Vasilija Ostroškog.

 

Sasluživali su mu Mitropoliti: krfski, paksonski i diapontijskih ostrva g. Nektarije i crnogorsko-primorskog g. Joanikije i gospoda Episkopi: žički Justin, mileševski Atanasije, zapadnoamerički Maksim, istočnoamerički Irinej, kruševački David, timočki Ilarion, buenosajreski i južno- centralnoamerički Kirilo, zahumsko-hercegovački Dimitrije, valjevski Isihije,  budmiljansko-nikšićki Metodije, remezijanskog Stefan i  pološko-kumanovski Joakim, mnogobrojno sveštenstvo iz više eparhija, uz molitveno učešće hiljada vjernika.

 

Njegova Svetost je nakon čitanja Jevanđelja proiznio sledeću besjedu:

Hristos vaskrse!

Vaistinu vaskrse Gospod, braćo i sestre. Radujmo se, jer je to reč Gospodnja, koja je upućena mironosicama ženama. Upućena je, jer je Gospod prepoznao u njihovoj duši ljubav, ljubav prema Bogu čitavim bićem. I zato je rekao, mogao je reći da je radost ono što proizilazi iz ljubavi. A ta radost je dar Božji.

Patrijarh OstogI evo, braćo i sestre, mi danas ovde sabrani radujmo se jer smo u blizini Božjoj, jer smo na mestu gde se nalazi čovek Božji, gde su mošti Svetog Vasilija Ostroškog koji je čitavog sebe, sve ono što je imao pretvorio u ljubav, u ljubav prema Bogu i u ljubav prema bližnjima do mere da je bio spreman u potpunosti da raspne sebe za Hrista, da ne gleda na to što treba da ulaže napore danonoćne, da ne gleda na to što ga neko prezire i odbacuje, da ne gleda na to što ga neko goni, znajući da u svemu, u njemu i oko njega jeste prst Božji i promisao Božja! A promisao Božja jeste izraz ljubavi Božje. Zapravo, u svemu i na svakom mestu pokazujući smirenje učinio je sebe plodnim, prebogatim, izobilnim sasudom Božjim. Postao svetac, svetitelj Božji takav da i  mi danas, i ne samo mi nego i ljudi sa svih strana sveta ovde pritiči tražeći utehu, tražeći podršku, tražeći pomoć i isceljenja od raznih neduga, bolesti i problema. I svako ko je došao, došao je na jedan način a otišao je odavde drugačiji. Svakome se desilo nešto suštinski tako da to što se desilo niti može da razume, a kamo li da iznese i objasni bilo kome! Jer, blagodat Božja jeste tajna, ne u smislu nečeg što je skriveno, nego u smislu događaja koji prevazilazi um, razum i srce.

Dakle, braćo i sestre, dolazimo na ovo mesto znajući šta je volj2a Božija. Znajući da je volja Božija, kako sam Gospod Hristos kaže – da oni koji veruju u Njega imaju život večni! To je volja Božija. I kada dođemo ovde sve nam je jasno. Jasno nam je da nismo samo ljudi koji su stvoreni samo za materijalni život, da nismo samo meso i krv, kost, da nismo samo, dakle, materija. Ovde kada dođemo znamo da smo složeno, a opet jedinstveno biće. Znamo da je temelj, sadržaj, suština i smisao našega postojanja duhovna strana naše ličnosti, našega bića. Znamo da sve što postoji, pa i naše telo, pozvano je da bude duhovno. Da, mi imamo razne darove i sposobnosti. Imamo darove i talente da stvaramo i materijalno i opipljivo, i materijalnu kulturu, ali i to treba da bude prožeto duhovnim vrednostima. Sve što stvaramo, ne samo onda kada se molimo u tajnosti srca svoga, nego sve što stvaramo treba da bude stvoreno u slavu Božiju, da bude uzneseno kao uzdarje Bogu. I onda, na taj način Gospod daje smisao i materijalnom, daje mu njegovu duhovnu stranu i perspektivu. Tako sve postaje duhovno.

I telo je pozvano da postane duhovno. Treba li nam dokaz za to? Pa evo dokaza: to su mošti svetih, to je Sveti Vasilije Ostroški. Svetitelji Božji, baš onakvi kakav je naš Svetac potvrđuju i pokazuju da je čovjek sazdan kao duhovno biće. Gospod one koji ispunjavaju Njegove zapovesti, ispunjavaju Njegovu volju prosvećuje i osvećuje tako da i kad odu njemu u susret, kad odu sa ovoga sveta, ostaju da nama sijaju, da nam budu uteha, da nam budu podrška, da kada dođemo ovde možemo i svoje najskrivenije misli izneti pred skute sveca, da možemo svoje najdublje grehe, ono čega se stidimo, ono čega se bojimo tu, njemu ispovediti! I to će ostati tu. Otići ćemo oslobođeni. Oztići ćemo isceljeni.

Gospod, dakle, u svetiteljima svojim pokazuje da smo stvoreni da budemo duhovna bića i to znamo, znamo kada dođemo ovde.

Dsc 2521Reč Božja jeste zapovest za nas. To je Njegov zakon, zapovesti koje nisu ukidanje naše slobode, zapovesti koje nisu sputavanje da činimo ono što jeste nama dato kao mogićnost da rastemo, da pokazujemo ljubav, da budemo stvaraoci. Nije Bog rekao ne ukradi, ne laži, ne ubij, ne čini preljube, ne ogovaraj, ne osuđuj, ne mrzi, nije Bog izrekao te zapovesti zljato što mje hteo da nam zabrani da živimo slobodno, zato što je hteo da ukine našu slobodu. Naprotiv: kada činimo to sve i mnoge druge grehe, mi postajemo robovi greha, robovi strasti, robovi đavola! A kada slušamo zapovest Božiju, mi uzimamo na sebe oruđe slobode. Oslobađamo se, ispunjavajući zapovest Božju, svega onoga što nas tišti, što nas čini nemirnima, što nas čini isfrustriranima, što nam stvara depresiju, što nam stvara psihozu… Oslobađamo se, drugim rečima, tiranije nečastivoga.

Dakle, onda kada činimo zapovesti Božije, mi braćo činimo ono što je u skladu sa našom prirodom, postajemo istinski zdravi. Nije sloboda u tome da činim šta hoću. Jer mogu činiti i ono što je loše, kao što znamo. I najčešće kada činim šta hoću, a nisam to prethodno proverio zapovešću Božjom koja je zapisana u Jevanđelju, činim pogrešno. I evo nas opet i iznova u svetom Ostrogu, evo nas opet kod Svetog Vasilija da se vratimo sebi, braćo i sestre, da prepoznamo šta to Bog od nas hoće, da se ispovedimo, da se pokajemo, da se hranimo Hristom. On je hleb života! Nama nema života bez Boga, bez Hrista! Možemo biti moćni, silni, veliki, snažni, slavni, uspešni… Da, ali za malena! A možemo biti sve to, a dubinski nesrećni, usamljeni! Zapravo, oslanjajući se na pogrešne principe i vrednosti možemo se potpuno odvojiti od sebe, porobiti u potpunu i totalnu samoću.

A onda kada je Bog sa nama, ondasmo slobodni od svega i znamo da postajemo vladari sveta. Onda možemo prepoznati u drugome brata, bez obzira ko je on, kom narodu i kojoj veri pripada. Zato, braćo i sestre, danas ovde sabrani, pokajmo se, ispovedimo se, uzmimo hleb života, pričestimo se Telom i Krvlju Hristovim. To je hleb života. Da postimo, da idemo u Crkvu Božiju na Svetu Liturgiju, da se ispovedamo, da primamo oproštaj grehova. I da sve to zapečatimo i krunišemo uzimanjem tela i krvi Hristove.

Neka bi Gospod dao molitvama Svetoga Vasilija Ostroškog mir, ljubav, radost, radost na koju nas je Gospod pozvao da bismo onda mogli zajedno sa Svetim Vasilijem Njega slaviti. Ali i s njim pevati pesmu: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt razruši i onima koji su u grobovima život darova.

Hristos vaskrse!“

Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije je u toku Liturgije rukoproizveo u čin arhimandrita nastojatelja manastira Ostroga protosinđela Sergija (Rekića).

Nakon Liturgije je blagosiljan i prelomljen slavski kolač.

Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je u arhipastirskoj besjedi zablagodario Gospodu za lijepi sabor i što je doveo Njegovu Svetost, Mitropolita krfskog Nektarija i braću srpske arhijereje od Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine do Sjeverne i Južne Amerike.

Mitropolit Joanikije

Hristos vaskrse!

Da zablogadarimo draga braćo i sestre Bogu živome i istinitome koji nas je danas sabrao ovdje u ovoj velikoj svetinji manastiru Ostrogu. Da zablagodarimo Bogu koji nam je dao ovako lijepo vrijeme i ovako lijepi sabor i što nam je doveo Njegovu svetost Partijaraha srpskog g. Porfirija, braću arhijereje, Mitropolita sa Krfa g. Nektarija i braću srpske arhijereje od Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, do Zapadne i Južne Amerike. Da zablagodarimo svima koji su došli da se poklone moštima Svetog Visilija Ostorškog. Da zablagodarimo Svetom Vasiliju Ostoškom čije upokojenje je bilo prije 351 godinu. Prošle godine nismo mogli obilježiti taj jubilej kako valja pa smo ga pomjerili na ovu godinu ne želeći da popustimo. Da zablagodarimo njemu koji neprestano za ovih 350 i više godina izliva, blagodat Božiju na sve one koji pristupaju ovoj svetinji i njegovom Svetom ćivotu. I ne samo one koji dolaze u manastir Ostrog, nego sve koji mu se sa vjerom i ljubavlju obraćaju, koji se poistovjetio sa svojim narodom i svojom Crkvom. I kao što je pastirstvoao za vrijeme ovozemaljskog života nad narodom Hercegovine i Crne Gore, tako pastirstvuje danas, ali mnogo šire. Njegovo nebesko pastirstvo, pokroviteljstvo i zastupništvo se svuda proslavlja.

Ovdje danas imamo drage goste sa dvih strana. Ne bih mogao sad pobrojati otkuda sve. Ali dozvolite da se ponajviše zahvalim našem Svjatjejšem Patirjarhu Porfiriju koji je došao da nas objedini, da nas sabere i da nas utvrdi ovdje na ovaj sveti praznik, da ovaj jubilej učini svečanim, da bi ovaj jubilej dobio svoju punoću sa našim Patrijarhom u ime Gospodenje. Jer tamo gdje je onaj koji je dobio tu službu da objedinjuje arhijereje, sveštenike i cio Božiji narod, tu je Hristos sa njime, ali i sa nama. Zato vam blagodarimo Vaša Svetosti na Vašoj ljubavi, na Vašoj žrtvi. Vi se ovih da posjetili četiri  eparhije Srpske pravoslavne crkve. Prvo Mileševsku i poklonili se grobu Svetog Save, a onda preko Pljevalja stigli ste do rodnog mjesta Svetog Vasilija Ostroškog i služili svoju patrijarašku Liturgiju u njegovoj prvobitnoj stolici u manastiru u Trebinju. A onda ste došli danas ovdje gdje počivaju njegove Svete mošti, na ovo sveto mjesto koje srpski narod i drugi pravoslavni narodi uzdužu po svetosti možda ispred svih drugih, mada mi to ne mjerimo.

Međutim, ove rijeke naroda danju i noću, ne samo za praznik Svetog Vasilija, svjedoče o njegovoj svetosti i njegovom blagodatnom prisustvu među nama.

Da zablagodarimo Bogu koji nam je dao takvog svetitelja koji se može nazvati novim Svetim Savom jer je išao njegovim stopama, a treba se prisjetititi upravo u onom vremenu kada su spaljene mošti Svetog Save, tada je došao na ovaj svijet Sveti Vasilije Ostroški i nešto kasnije postao arhijerej. Velika je služba koju je on služio i velika žrtva koju je podnio. Zato ga je Bog obdario, ali preko njega i sve nas koji njemu pristupamo.

Vaša Svetosti, danas su, kao što ste i sami rekli sinoć, riječi možda i suvišne. One su samo svjedočanstvo da želimo da izrazimo, iako to nijesmo sposobni u potpunosti, blagodarnost Bogu i našu veliku radost. I ja nemam riječi da iskažem vama blagodarnost, obzirom da znamo koje obaveze imate ovih dana na vašem velikom trudu i naravno, večeras ćete ovu vašu posjetu svetovasilijevskim eparhijama, srpskim, krunisati predvođenjem veličanstvene Svetovasilijevske litije u gradu Nikšiću, ako Bog da.

Mi želimo da Vam uručimo jedan skromni dar, da se sjećate ove Vaše posjete i ove Svete službe i ovog naroda koji Vas je sa takvom ljubavlju okružio, cijelog sveštenstva, monaštva, vjernog naroda, djece, omladine i za ovu priliku smo pripremili, naše monahinje iz Mitropolije crnogorsko-primorske su pripremile dar, znake Vašeg patrijaraškog dostojanstva. Hvala Vam i mnoga Vam ljeta.

Dozvolite da još posebno među braćom arhijereima ovdje danas sabranim, posebno pozdravim Njegovo visokopreosveštenstvo ostrva Krfa, brata našeg u Hristu g. Nektarija, koji bdije nad Plavom grobnicom, nad kostima srpskih mučenika na ostrvu Vido u Jonsko moru. Mi smo se odavno zbratimili sa braćom Grcima. Ta žrtva iz Prvog svjetskog rata nas objedinjuje, ali to posebno svjedoči naš brat u Hristu Mitropolit Nektarije koji nam donosi blagoslov Svetog Spiridona. Hvala Vam dragi u Hristu brate i Mitropolite Nektarije.

Mitropolit Nektarije je u svom obraćanju rekao da je sa zadovoljstvom primio poziv da učestvuje u današnjoj velikoj radosti praznika Svetoga Vasilija.

Mitropolit Nektarije

Vaša Svetosti, Visokopreosvećeni Mitropolite crnogorsko-primorski, braćo arhijereji, Hristos vaskrse!

Vrlo rado sam primio vaš poziv da učestvujem danas u ovoj velikoj radosti na veliki praznik Svetog Vasilija koji nije značajn samo za vašu Crkvu, već je svetitelj vaseljenskog karaktera. Posebnu radost mi čini to sam danas imao priliku da saslužujem Njegovoj Svetosti Patrijarhu srpskom g. Porfiriju koga poznajem još od davnina i prema njemu imam veliku ljubav. Posebno se osjećam juče i danas vidjevši ovoliko naroda, posebno omladine, našu zlatnu djecu, koja odaju počast ovom velikom svetitelju. Sile današnjeg svijeta pokušavaju da odbiju narod od naše vjere, kao što su to nekada pokušali Jevreji da odbiju Vaskrsloga Gospoda od vjernih, govoreći da Ga je neko ukrao. Vi ste braćo i sestre odgovor tim optužbama onih koji kroz vrijeme pokušavaju da unize vaskrslog Gospoda. Vaša Crkva pomjesna je prošla mnoga iskušenja, kao i ostale crkve, ali i za to imamo uvijek odgovor i poruku našeg Gospoda koji kaže, Ja sam pobijedio svijet. Vaš Visokopreosvećeni mitropolit je reako da donosim blagoslove Svetog Spiridona, jednog vaseljenskog svetitelja i to i činim. Mnogi od vas su kao poklonici posjetili komšijsko ostrvo Krf. Čuda Svetog Vasilija, kao i čuda Svetog Spiridona, nijesu ništa drugo nego energije Duha Svetog koje pokrivaju sve nas pravoslavne hrišćane. Gospod Bog je pročudotvorio svete svoje koji djelaju energijom svojom u ovom svijetu. Srpski Patrijarh je juče i danas rekao glavnu stvara, a to je da ne možemo da iskažemo riječima osjećaj koji imamo i to je moja poruka ovdje pred vama.

Takođe, pored bagoslova i molitava Svetog Spiridona, ovdje vam donosim i blagoslove srpskih otaca koji su svoje kosti ostavili na našem sveštenom ostrvu, koji su tamo našli utočište u Prvom svjetskom ratu.

Vaša Svetosti, pozivam Vas da za praznik Svetog Spiridona budete naš gost, sa velikom ljubavlju ćemo Vas dočekati i očekujem da ćete tada sa nama služiti Božanstvenu liturgiju.

Viskopreosvećeni Mitropolite, Vama posebno hvala za ljubav koju ste iskazali prema meni ne samo ovih dana, već i od vremena kada smo imali vezu preko blaženopočivšeg vašeg prethodnika.

Hristos vaskrse!

Patrijarh srpski Porfirije večeras će ulicama predvoditi tradicionalnu Svetovasilijevsku lituju.

Fotografije: Željko Drašković