Praznik Prepodobne Paraskeve – Petke, svečano je proslavljen u podgoričkoj Crkvi Sv. Đorđa Svetim liturgijskim sabranjem, kojim je načalstvovao protojerej-stavrofor Dragan Stanišić.
Visokoprečasnom proti sasluživali su protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina hrama, protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, protojerej-stavrofor Mileta Kljajević, protojerej Jovan Radović, đakon Luka Pavićević uz molitveno učešće jereja Blaža Božovića.
Za pjevnicom na liturgijske vozglase su odgovarali pojci ovog Svetog hrama.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Dragan Stanišić, koji je govorio o tome koliko je divan Bog u sluškinji svojoj Paraskevi – Petki, svetiteljki koja je od samog rođenja ispoljila pobožnost, čistu i besprekornu, neopoganjenu od svijeta.
Otac je podsjetio da je sav život naše Svete Petke koja je po rodu Srpkinja, bio prožet tom i takvom pobožnošću jer slaveći nju, svjedočimo kako je divan Bog u svetima svojima.
,,Rođena je u Epivatu od pobožnih roditelja; njen brat Jevtimije je bio episkop (koji se takođe udaljio od svijeta, da bi bio svetilo svijetu). Ali Paraskeva nije htjela da čuje za ovaj svijet koji u zlu leži i većinu svoga života provela je udaljivši se od njega, moleći se i posteći”, naglasio je prota Stanišić, podsjetivši da se dugo vremena poslije njenog prestavljenja nije uopšte znalo za Svetu Petku.
Ali čudom nekim, tamo gdje je počivalo tijelo u njenom grobu bacili su nekog mornara, koji je bio prenatovaren besima u svom životu i sasvim ukaljan; tako da se ona javila, rekavši da sklone leš koji leži iznad nje – jer ne može više da trpi taj smrad. To govori da su naši grobovi svetinja i da naše duše znaju gdje su im grobovi – zato mi posjećujemo grobove za Zadušnice i posjećujemo naše pokojne, jer njihova tijela ištu pokoja; I zato su groblja uređena i na njima nosimo cvijeće, da ih ukrasimo, a to nam upravo poručuje Sveta Petka, da treba da održavamo grobove naših predaka.
,,I kad su izvadili tijelo naše Svete Petke, našlo se da je ono netruležno i mnogi su počeli da pritiču njenim moštima na kojima je počivala blagodat Duha Svetoga jer ona još uvijek nije bila toliko slavna, do onog momenta, dok nije došla u Beograd“, naglasio je otac Dragan.
“Carica Milica, monahinja Evgenija, supruga cara Lazara je u ono teško vrijeme, kada je trebalo da iziđe pred Bajazita, od svega što joj je nuđeno, tražila najprije mošti Svete Petke”, podsjetio je prota u podgoričkom hramu, na Petkovdan.
Naglasivši da taj dar veliki govori o našem narodu i o tome šta je smatrao istinski dragocijenim, otac je objasnio da to govori i o tome da su oni očigledno smatrali da je dragocijen onaj koji je divan u Gospodu, a to je naša Sveta Petka:
,,Došavši u Srbiju, ona postaje mnogostruko znamenita; jer i svetitelji zavise od naše ljubavi (u Srbiji je dobila toliko ljubavi od našega naroda, da je Gospod preko nje izobilno pomilovao ljude).“
Otac je zatim podsjetio da danas njene mošti počivaju u Rumuniji gdje joj rijeke ljudi pritiču, a da jedno od najvećih plemena ovdje u Crnoj Gori – Bjelopavlići, slave danas Svetu Petku. Takođe, i da se u Danilovradu, u Bjelopavlićima podiže velelepni hram njoj posvećen, na divnome mjestu, a da je prije neko veče podignut zvonik, kako bi moglo da se čuje zvono Svete Petke.
Na kraju je poželio da Bog izlije obilni blagoslov Svete majke Paraskeve – Petke na sav vjerujući narod Božiji.
Potom su svi oni koji su se molitvom i postom pripremili, pristupili Svetoj čaši.
Zatim su sveštenoslužitelji pristupili blagosiljanju i rezanju slavskih kolača današnjim svečarima.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu uz prigodno posluženje.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
